Analiza: Gubi li Rusija rat u Ukrajini?
Ruska vojska se povlači iz Hersona. Mnogi medijski izvori ističu kako je riječ o ponižavajućem bijegu za Rusiju, ali nečem što se nakon zadnjih nekoliko tjedana moglo i očekivati. I zaista, rusko napuštanje strateške zapadne obale Dnjepra ne dolazi kao veliko iznenađenje već kao kontinuitet problema s kojima se suočavaju već nekoliko mjeseci. Neki će reći da je i puno duže od toga, zapravo od samog početka rata u Ukrajini. Da, na samom početku imali smo ruski poraz kod Kijeva. Tada su iz Moskve govorili kako je riječ o strateškom povlačenju s ciljem većeg fokusiranja na Donbas. No, iz današnje perspektive, nakon Harkova, nakon Hersona, svakako je potrebno i cijeli rat promatrati iz jedne druge perspektive.
Gubitak Hersona nije mala stvar. Rusija povlačenjem predaje tisuće kvadratnih kilometara Ukrajine, uključujući i veliki i kvalitetan poljoprivredni teritorij, možda i najbolji u cijeloj Ukrajini. Nadalje, Rusija se - prema njihovim vlastitim proglasima - sada upravo povlači sa "svog teritorija" jer su cijelu regiju Herson prije pet tjedana proglasili sastavnim dijelom Ruske Federacije. Hoće li sad te prostore voditi kao "okupirane" ili će pod naletom nove stvarnosti predložiti neke alternative ishode?
Neke stvari će se promijeniti, moraju. Pogledajmo što po tom pitanju danas ima za reći Moskva. Komentar je dala glasnogovornica ministarstva vanjskih poslova, Marija Zaharova, ističući kako je Rusija spremna pregovarati s Europskom unijom o "izlazu iz ove krize". U isto vrijeme navodi, kao što je već više puta ponovljeno iz Moskve, da ne nalaze reciprocitet.
Da, ne nalaze ga, a sad je svima i jasno zašto. Jer zašto bi Ukrajina ili njeni zapadni saveznici nudili pregovore ako je Rusija ta koja u ovom trenutku gomila gubitke? Zaharova ističe kako su pozivi EU-a da Moskva i Kijev počnu pregovarati "samo retorika" jer EU svojim potezima, odnosno slanjem oružja, samo eskalira situacija, ne smiruje napetosti.
Dakako, kad govorimo o "eskalaciji situacije" nitko ju nije do te mjere eskalirao kao Rusija 24. veljače ove godine. Invazija na Ukrajinu krenula je vrlo samouvjereno iako su neki upozoravali da bi Ukrajina mogla postati "klopka" za Rusiju.
Čemu se Rusija zapravo može nadati u ovom trenutku? Vojno ne izgleda da je u stanju napredovati. Zapravo najveći izazov po ruske generale sada će biti kako organizirati obranu teritorija kojeg još uvijek drže pod svojom kontrolom. Ukrajinska vojska s druge strane nastojat će ostvariti što je moguće veći povrat okupiranog prostora iako se i kod njih svakako osjeća umor.
Rusija ima pak još najmanje dvije mogućnosti kojima može rat preokrenuti u svoju korist. Može nastaviti razarati ukrajinsku infrastrukturu, što je zapravo najveći udarac po civilno stanovništvo Ukrajine jer ono će ostajati bez grijanja i struje u zimi, ali na taj način - ako nemaju nikakvih moralnih dvojbi - mogu izvršiti snažniji pritisak na Kijev. Druga mogućnost je slično vršenje pritiska, ali na cijelu Europu. Rusija aktivno osluškuje i prati kakvo je stanje potpore Ukrajini u zemljama Europe. Znaju da se ta potpora smanjuje dok situacija postaje sve teža po samo europsko stanovništvo. Energetska kriza, inflacija i drugi problemi nagrizaju potporu za Ukrajinu i Moskva se nada da neće još dugo trajati u ovolikoj mjeri.
No, dok čekaju da se netko "slomi", čini se da se prva lomi njihova vojska. Ruski vojni vrh teatralno je prikazao povlačenje iz Hersona kao kakav smioni čin, brigu za dobrobit vojnika koje se ne želi ostaviti da ginu nepotrebno. Ali u isto vrijeme sve češće se pojavljuju priče da se ruske vojnike itekako baca u akcije gdje ginu daleko više no što bi trebali.
Povlačenje iz Hersona možda je samo vrh ledenjaka problema s ruskom vojskom, internih problema koji jednostavno zaustavljaju planove i želje koje bi Kremlj možda imao. Jer kad se gubici počnu gomilati, brzo se gomila i unutarnje nezadovoljstvo.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
