Situacija u Zagrebu, glavnom gradu Hrvatske, sinoć je eskalirala (danas i još i više od toga). O razlozima ove situacije nešto kasnije, pogledajmo prvo aktualnosti. Skupina prosvjednika iz Savske 66, ratnih veterana, tijekom jučerašnjeg dana stigla je u centar grada, na Markov trg (udaljen otprilike 2,5 km od lokacije na Savskoj ulici gdje već više od 200 dana prosvjeduju u šatoru ispred zgrade ministarstva branitelja), lokaciju gdje se nalazi zgrada Vlade te su tamo zatražili sastanak s premijerom, Zoranom Milanovićem. Nakon što sastanak nisu dobili poručili su kako će ostati na lokaciji sve dok premijer ne dođe razgovarati s njima.
Kako je prosvjedovanje na Markovom trgu zabranjeno iza 22 sata, policija je poručila kako će ih ukloniti ukoliko se do tog trenutka ne povuku. Nisu se povukli i interventna policija je nekoliko minuta nakon 22 sata izdala još nekoliko naredbi pozivajući ih da se mirno raziđu te kako će morati primijeniti silu ukoliko se to ne desi.
U tom trenutku prosvjednici stoje na vratima crkve Svetoga Marka i na približavanje policije reagiraju povlačenjem u unutrašnjost poznate crkve. Policija, očigledno, nema pravo ući na prostor crkve te je tako nastala svojevrsna "pat pozicija" (termin koji je sinoć izgovoren u medijima vjerojatno više puta nego zadnjih 10 godina).
Unatoč napetoj situaciji do većih sukoba (pojavile su se fotografije kako jedan od prosvjednika pripadnika policije hvata za vrat) nije došlo. U isto vrijeme jedan od prosvjednika pokušao se baciti s krova obližnje zgrade, no uskoro se predomislio te se pridružio ostalim prosvjednicima u crkvi.
Markov trg je blokiran od strane policije, gotovo nitko ne može ući na ovaj dio gornjeg grada. To je vrlo neugodna situacija i za same stanovnike ovog dijela grada koji je inače i važna turistička atrakcija grada Zagreba (naročito upravo crkva Svetog Marka u koju su se sinoć povukli prosvjednici).
Stvarno stanje se možda ponajbolje može razaznati iz sinoćnjih prijenosa uživo (tamo su bile kamere nekoliko lokalnih i regionalnih TV postaja). Broj prosvjednika u samoj crkvi nije velik, nekoliko desetaka, no oko Markovog trga se nalaze barikade te se na njima, tako prenose mediji, sinoć okupio veći broj građana (navodno nekoliko stotina) koji su došli dati glasnu potporu prosvjednicima. Upravo su te barikade potencijalni izvor mogućih većih sukoba, no noć je ipak protekla mirno dok današnji dan donosi znatnu neizvjesnost i brojna pitanja.
Dodatak vijestima: 13:20
Na Markovom trgu danas su izbili i sukobi s policijom - skupina braniteljskih prosvjednika se probila kroz policijski kordon kako bi došli do crkve Svetoga Marka. Prije nekoliko trenutaka bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić situaciju je opisao kao mogući početak državnog udara.
Kratka pozadina situacije u Zagrebu
Za sve oni koji nisu upoznati s razvojem aktualne situacije u Zagrebu valja napomenuti nekoliko detalja. Jedna skupina sudionika Domovinskog rata, ratni veterani, započeli su prije više od 200 dana prosvjed za veća prava branitelja. Prosvjed su započeli na lokaciji Savska 66, ispred zgrade ministarstva branitelja. Riječ je o jednoj od prometnijih zagrebačkih ulica koja povezuje Savu i Novi Zagreb s centrom grada. Tamo su podigli svoj šator te organizirali prosvjed koji nije dobio odobrenje policije, no to je postala svojevrsna tabu tema u Hrvatskoj jer policija, koja inače promptno djeluje protiv drugih neprijavljenih prosvjeda, sada ne poduzima ništa osim što drži patrolu na ovoj lokaciji.
Drugim riječima, gotovo nitko od političke garniture ne želi obračun s ovim ljudima znajući da bi takav konflikt potencijalno vodio u znatnu eskalaciju o čijoj je magnitudi možda bolje i ne spekulirati.
U šatoru u Savskoj 66 bili su do sada brojni utjecajni političari i drugi ljudi iz hrvatskog društva, uključujući i oboje predsjedničkih kandidata na nedavnim izborima, Kolinda Grabar Kitarović i Ivo Josipović. Odnosno, političari su svjesni da prosvjednici imaju određene simpatije u narodu (kolika je stvarno ta potpora, vrlo je teško reći, no svakako postoji), a to znači i da preko njih mogu eventualno pridobiti dio biračkog tijela.
Dakako, cijeli ovaj diskurs star je četvrt stoljeća i pitanje ratnih veterana provlači se od završetka rata u Hrvatskoj koji je trajao između 1991. i 1995. Riječ je o ratu koji je izbio nakon raspada SFRJ u kojem su se sukobljavali primarno hrvatske snage i snage srpskih pobunjenika uz pomoć jednog segmenta JNA.
U ratu je poginulo, ovisno o izvorima, između 21,000 i 22,000 ljudi, što vojnika, što civila. Rat je završen pobjedom hrvatske vojske i preuzimanjem potpune kontrole nad dijelovima zemlje gdje su kontrolu držale snage tzv. Republike Srpske Krajine. O samim detaljima rata dovoljno je samo spomenuti da postoje i danas brojni prijepori oko interpretacija, uloga, povoda itd.
Ti prijepori su danas možda i izraženiji no što su bili prije, primjerice, 10-ak godina. To je samo naizgled paradoks, no stvar postaje jasnija kada uzmemo u obzir da je Hrvatska tada bilježila ekonomski rast, dok sada ima velikih problema oko izlaska iz recesije.
Dio hrvatskih branitelja tvrdi kako su im uskraćena pojedina prava i da zaslužuju veći status. S druge strane, vlasti (SDP, lijevi centar) tvrde kako branitelji imaju iznimno velike povlastice, uključujući i visoke mirovine. Tko je u pravu? To je vrlo složeno pitanje i morali bi adresirati široku temu braniteljske populacije. Činjenica jest kako u Hrvatskoj postoje brojni branitelji koji za svoj doprinos u ratu nisu dobili ništa, dok u isto vrijeme postoje i brojni oni koji možda nikada u ratu nisu bili, ali su se ratom jako okoristili (tzv. "lažni branitelji").
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.