Dogovor o stvaranju sigurnih zona u Siriji počinje se ostvarivati sa subotom, 6. svibnja, zajedno sa šestomjesečnim dogovorom o primirju. Dogovor su stvorili saveznici sirijskog predsjednika Bašara al-Asada Rusija i Iran, te Turska koja podupire pobunjenike u Siriji, kao još jedan zaključak pregovora o prestanku vatre u kazahstanskom glavnom gradu Astani. Sigurne zone će se uspostaviti oko Idliba, Homsa, Damaska i Golanske visoravni uz jordansku granicu. U dogovoru se poziva na stvaranje zajedničke radne skupine do 18. svibnja kako bi se odredile granice ovih zona i smjernice kako razlikovati oružanu opoziciju od terorističkih skupina koje će i dalje biti na meti vojnih udara. Realno, ovakve sigurne zone se neće u potpunosti uspostaviti za barem još jedan mjesec.
Moskva, Ankara i Teheran potpisali su 4. svibnja memorandum u Astanu čime su poduprijeli ruski poziv za takve zone u područjima pod nadzorom pobunjenika u sjeverozapadnoj Siriji. SAD su izjavile da će poduprijeti svaki pokušaj zaustavljanja nasilja u Siriji, iako ima određene zabrinutosti oko tog dogovora. Ruski prijedlog poziva na stvaranje sigurnih zona u Idlibu, gdje sirijska naoružana oporba drži veći dio te provincije. Ujedno se nalaže sigurna zona u središnjoj pokrajini Homs, te na jugu oko Golana. Blizu Damaska bila bi četvrta sigurna zona, u enklavi Istočna Guta, u kojoj također prevlast imaju pobunjenici. Te zone trebale bi biti slobodne od bitaka i nesigurnosti, te bi se potaknuo povratak izbjeglica, dostava pomoći stradalima i početak obnove gradova i sela. Na granicama zona bile bi straže i kontrolne točke, a zajedno bi se o sigurnosti brinule pobunjeničke i vladine snage. U obliku promatrača prisutne bi bile i strane vojne snage.
Niz pitanja ostaje neotvoreno. Nije poznato tko će platiti održavanje tih zona i kako bi se točno one nadzirale, ali je ruski predsjednik Vladimir Putin tijekom susreta s turskim kolegom Recepom Tayyipom Erdoganom u Sočiju 3. svibnja najavio brzo rješavanje svih važnih pitanja. Dan prije je Putin o tome razgovarao s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom, jer su Amerikanci već prije govorili o mogućnostima stabilizacijskih zona. Tako je američki ministar vanjskih poslova Rex Tillerson u ožujku rekao kako se Amerikanci nadaju uspostavi zona stabilnosti u kojima bi se pomogao povratak izbjeglica dočim bi se nastavila borba za poraz militantnih skupina Daeša i al-Kaide. Sada SAD izražava zabrinutosti jer se Iran smatra jamcem sigurnih zona, a Amerikanci vide Iran kao remetilački čimbenik u svojim idejama o Siriji. Kao nepotpisnik ovog dogovora u Astani, Washington očekuje da će vlada u Damasku 'prestati napadati građane i oporbene snage, te da će Rusija osigurati suradnju režima'. Amerikanci su ipak dobro ukazali da se Turska kao jamac mora odvojiti od terorističkih skupina kao što je Haj'at Tahrir al-Šam, koji surađuje s al-Kaidom.
Polusatni razgovor Putina i Trumpa inicirao je ruski predsjednik, a to je bio ujedno i prvi izravni razgovor nakon što je Trump napao sirijsku zrakoplovnu bazu Šajrat nakon navodnog kemijskog napada sirijske vlade na vlastite ljude. Američki je odgovor naišao na žestoke kritike u Rusiji i istaknuo sumnje u stabilnost rusko-američke suradnje u Siriji i drugdje na Bliskom istoku. Mnogi pobornici predsjednika Trumpa, čak i oni među ruskim političarima, razočarani su tim postupkom, jer se Trump pretvorio u 'normalnog republikanskog predsjednika'. I dok ništa posebno nije dogovoreno osim da će se intenzivirati razgovori na razini Tillerson-Lavrov, ipak je došlo do istog razmišljanja kako treba osigurati stanje primirja u Siriji, a SAD su potom najavile povećanje svog prisustva u Astani, što daje veću vidljivost američke pozicije, ali i veću legitimnost konferencije.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
