Sav optimizam koji se počeo gomilati u drugoj polovici prošle godine, osjećaj da bi rat u Siriji mogao ipak uskoro završiti, ovih dana se gotovo u potpunosti rasplinuo pretvarajući ovaj rat, još jednom, u naizgled beskrajno mrcvarenje jedne zemlje koja je od sukoba koji se 2011. mogao, eventualno, nazvati građanskim ratom, postala arena za sukob sve većeg broja regionalnih i svjetskih sila.
Četiri su ključne eskalacije koje sada podgrijavaju rat na jednu novu i opasniju razinu i sve tri dogodile su se ove godine, zapravo u manje od mjesec dana. Prva eskalacija je ulazak turske vojske u Afrin. Druga eskalacija je rušenje ruskog vojnog zrakoplova na prostoru iznad Idliba. Treća eskalacija je američko bombardiranje sirijskih pro-vladinih na istoku zemlje. Četvrta se dogodila jutros - jedan izraelski F-16 je srušen, po prvi puta od početka rata.
Kako su ove eskalacije povezane? Prvo što ih povezuje je vrlo kratak vremenski razmak u kojem se događaju. Kao drugo, logično, sve one zajedno služe raspirivanju sirijskog rata umjesto da ga vode ka okončanju. Imajući u vidu da one nipošto nisu slučajnosti može se lako zaključiti kako sve idu na ruku jednoj agendi - agendi koja ne želi kraj rata u Siriji.
Krajem prošle godine u ruskoj zračnoj vojnoj bazi kod sirijske Latakije iznenada i bez najave pojavio se Vladimir Putin. Navratio je kako bi priopćio da je "misija završena", da je ISIL poražen, a samim time - u ruskoj verziji alternativne stvarnosti - i sam rat u Siriji. Dobar potez i proglas pred predstojeće ruske predsjedničke izbore, no, kako smo i sugerirali, riječ je o alternativnoj stvarnosti koja ne odgovara stanju na terenu.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
