Vladimir Putin računa na diplomatsku pobjedu u Siriji kako bi se učvrstio utjecaj Rusije na međunarodnoj vanjskopolitičkoj sceni u vrijeme kada on ponovno preuzima predsjedničku funkciju - slažu se analitičari i bivši diplomate iz Moskve i Londona u razgovoru za list Bloomberg.
Dok SAD i zaljevske države traže da sirijski predsjednik Bashar Al-Assad odstupi, Rusija je uspjela stvoriti situaciju u kojoj je aktualna vlast u Damasku sigurna od nasilnog rušenja od strane zapada. Pritom svakako valja napomenuti kako je Sirija najveći uvoznik ruskog oružja na prostoru Bliskog istoka, oko 8% ukupnog ruskog izvoza oružja otpada na Siriju.
Na snazi je UN-ova promatračka misija i mirovni plan Kofi Annana, mirovni proces snažno je podržan od strane Rusije - to je već dovoljno da zemlje poput Katara i SAD-u budu skeptične prema cijelom mirovnom procesu, što se najbolje vidi u medijskom izvještavanju iz te dvije zemlje, ali i u silnim naporima da se stvori paralelno političko tijelo u obliku koalicije "Prijatelji Sirije" s čije platforme se proziva cijeli mirovni plan.
Uspjeh u Siriji glavni je cilj i kruna Putinovog 12 godišnjeg angažmana da Rusiji vrati prestiž kojeg je imala prije raspada SSSR-a 1991. Rusija je danas također bitan faktor u pregovorima s Iranom, ali i u smirivanju tenzija na korejskom poluotoku. Analitičari smatraju kako je konačan cilj zadržati što veći utjecaj nad Bliskim istokom.
"Rusi se nadaju i raditi će na tome da se pronađe mirno rješenje između Assada i opozicije u Siriji", rekao je Tony Brenton, britanski ambasador u Moskvi u periodu od 2004 do 2008.
"Kada se prisjetimo da je ne tako davno, nakon raspada SSSR-a, Rusija bila potpuno zanemarivi faktor na međunarodnoj sceni - no, danas se već nalazi za pregovaračkim stolom o važnim međunarodnim pitanjima, to je velika stvar za Rusiju", ističe Brenton.
Putin je još dodatno zaoštrio retoriku prije predsjedničkih izbora, kada je rekao kako "SAD žele kontrolirati sve" i pritom zanemaruju interese međunarodne zajednice.
Putin je rekao kako su zapadne sile izvele "križarski rat" protiv Libije - zbog NATO napada na Libiju ogradio se od odluke Dmitrija Medvedeva koji je apstinirao od ulaganja veta u Vijeću Sigurnosti UN-a. Medvedev je kasnije optužio NATO savez da je zloupotrijebio UN-ov mandat, jer u rezoluciji se spominjala samo zabrana letenja kao zaštita civila, a ne i promjena vlasti.
Da li je Medvedev mogao znati što će se desiti s Libijom ukoliko rezolucija prođe, ostaje stvar debate - no, jedno je sigurno - Rusija će iskoristiti svoju poziciju kao stalna članica Vijeća Sigurnosti i neće dopustiti da NATO ponovi isto i u slučaju Sirije.
Putin smatra raspad Sovjetskog Saveta za jednu od najvećih geopolitičkih katastrofa 20. stoljeća - njegov prvi period na čelu Rusije, 2000-2008, obilježen je tenzijama između Rusije i SAD-a po pitanju utjecaja među bivšim državama sovjetskog bloka.
Najveće tenzije izbile su neposredno nakon što je Medvedev došao na vlast - rat s važnim američkim saveznikom, Gruzijom u jesen 2008.
Ipak, pitanje Sirije je za Rusiju važnije od bilo čega do sada - diplomatskom pobjedom u Siriji u stanju su nametnuti neka sasvim nova pravila igre na geopolitičkoj sceni. Američki predsjednik Barack Obama već je izgovorio svoju varijaciju na temu "kocka je bačena" rekavši za sirijskog predsjednika Assada - "on mora otići", Rusija ima priliku pokazati pred cijelim svijetom da konačna odluka američkog predsjednika ne mora biti konačna. No, s druge strane, SAD su pokazali da neće tako olako pustiti ovu veliku pobjedu Rusiji.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
