Kad je američki predsjednik Donald Trump ugostio prije mjesec dana kineskog kolegu Xi Jinpinga na svom floridskom imanju Mar-a-Lago, govorilo se o suradnji dviju najjačih svjetskih gospodarstava o povećanju američkog izvoza i smanjivanju trgovačkog deficita Washingtona u odnosu prema Kini, a tek na marginama se pričalo o američkom raketnom napadu na Siriju pri čemu je Bijela kuća pokazala da može djelovati unilateralno i protiv kineskog saveznika Sjeverne Koreje. U to vrijeme su odnosi američke i kineske vlade i dalje hladni posebice u Južnokineskom moru i na Tihom oceanu, ali to se odjednom okreće. Iznenada je Trump okrenuo svoje stavove, pa nakon što je pružio potporu Tajlandu i Filipinima u borbi za svoja suverena prava u Južnokineskom moru, sada američki predsjednik počinje gajiti toplije odnose prema Pekingu, očito tražeći prostor u kojemu želi pronaći čvršću kinesku suradnju po pitanju Sjeverne Koreje.
Niti jedan američki bojni brod nije ušao u 12 milja morskog prostora oko spornih otočja u Južnokineskom moru. Odluka da se ne izazivaju kineski teritorijalni zahtjevi predstavlja iznenađujuću prilagodbu Pekingu, iza čega se krije sve veće ulagivanje Xiju za pomoć oko krize na Korejskom poluotoku. Ta je kriza očito promijenila ideje Trumpove administracije kako će se pristupati Kini, nakon što je predsjednik govorio da će biti vrlo oštar prema Pekingu i nakon što se zavjetovao da će razotkriti Kinu manipulatorom novcem i zaustaviti kineski trgovački rast. U posljednja tri mjeseca i devet pokušaja lansiranja raketa u Sjevernoj Koreji, ploča se okrenula.
Kinesko veleposlanstvo u Sjevernoj Koreji savjetovalo je kineske državljane koji žive u toj zemlji da se vrate u Kinu zbog straha od vojnih provokacija Pyongyanga koji bi mogli voditi do američke odmazde. Tu poruku je veleposlanstvo odaslalo prije 85. godišnjice Koreanske narodne armije. Koliko to predstavlja kineski politički pritisak na Kim Jong-una teško je reći, ali šangajski krugovi otvoreno propituju relevantnost vojnog pakta Kine i Sjeverne Koreje, te savjetuju da se Kim dovede razumu trgovačkim povlasticama i ulaganjima. Kina već sada čini 90 posto sjevernokorejske vanjske trgovine, ali Kina je spremna podržati sankcije protiv ionako izolirane zemlje. Stoga se smatra da bi se Pyongyang mogao više okrenuti Rusiji u pronalaženju potpore.
Nakon toga se počelo govoriti o američko-kineskom strateškom odnosu. Logika tog odnosa jest da se Kina vraća na svjetsku pozornicu kao velika sila koja ima iznimno važnu i presudnu ulogu u Istočnoj Aziji, ali i na cjelokupnoj globalnoj sceni. Amerika, s druge strane, osjeća jenjavanje svoje moći i shvaća potrebu stvaranja prostora za kineski uspon. Da bi se ostvario odnos između jednopartijske komunističke Kine s kapitalističkim naumom i liberalne Amerik...
Niti jedan američki bojni brod nije ušao u 12 milja morskog prostora oko spornih otočja u Južnokineskom moru. Odluka da se ne izazivaju kineski teritorijalni zahtjevi predstavlja iznenađujuću prilagodbu Pekingu, iza čega se krije sve veće ulagivanje Xiju za pomoć oko krize na Korejskom poluotoku. Ta je kriza očito promijenila ideje Trumpove administracije kako će se pristupati Kini, nakon što je predsjednik govorio da će biti vrlo oštar prema Pekingu i nakon što se zavjetovao da će razotkriti Kinu manipulatorom novcem i zaustaviti kineski trgovački rast. U posljednja tri mjeseca i devet pokušaja lansiranja raketa u Sjevernoj Koreji, ploča se okrenula.
Kinesko veleposlanstvo u Sjevernoj Koreji savjetovalo je kineske državljane koji žive u toj zemlji da se vrate u Kinu zbog straha od vojnih provokacija Pyongyanga koji bi mogli voditi do američke odmazde. Tu poruku je veleposlanstvo odaslalo prije 85. godišnjice Koreanske narodne armije. Koliko to predstavlja kineski politički pritisak na Kim Jong-una teško je reći, ali šangajski krugovi otvoreno propituju relevantnost vojnog pakta Kine i Sjeverne Koreje, te savjetuju da se Kim dovede razumu trgovačkim povlasticama i ulaganjima. Kina već sada čini 90 posto sjevernokorejske vanjske trgovine, ali Kina je spremna podržati sankcije protiv ionako izolirane zemlje. Stoga se smatra da bi se Pyongyang mogao više okrenuti Rusiji u pronalaženju potpore.
Nakon toga se počelo govoriti o američko-kineskom strateškom odnosu. Logika tog odnosa jest da se Kina vraća na svjetsku pozornicu kao velika sila koja ima iznimno važnu i presudnu ulogu u Istočnoj Aziji, ali i na cjelokupnoj globalnoj sceni. Amerika, s druge strane, osjeća jenjavanje svoje moći i shvaća potrebu stvaranja prostora za kineski uspon. Da bi se ostvario odnos između jednopartijske komunističke Kine s kapitalističkim naumom i liberalne Amerik...
