U jesen 2016. Amerikanci biraju novog predsjednika. Tko god to bio, pred njim (njom) stoje veliki izazovi u vanjskoj politici, posebno u području Bliskog istoka. Međutim, ti izazovi će ostati nepromijenjeni ako SAD ne nadiđu kolektivnu psihozu, dobro vidljivu primjerice kod Donalda Trumpa, u borbi protiv terorizma. Simptomi američkog kolektivnog straha jesu iluzije i kriva predodžba objektivne stvarnosti. U posljednjih 13 godina, otkako se dogodio stravičan 11. rujna, SAD su u trajnom obliku traume i stresa. Kao odgovor na to, američki vlastodršci poslali su vojsku u gotovo sve dijelove Zemaljske kugle.
S jedne strane vojne pustolovine korištene su za iskorjenjivanje islamističkih pokreta, pa čak i onih koji nisu imali izravnu ulogu u napadu na SAD. S druge strane su nastojali uništiti neprijateljske režime, poput onoga Sadama Huseina, a posljedično je došlo do rušenja cjelokupne ravnoteže Bliskog istoka.
Naravno, akcije su imale i svoje dobre strane, kao što je rušenje sadističkog talibanskog režima, ali sveudilj je američka taktika patila od nedostatka bilo kakve dugoročnije strategije. Uz to su američke snage sudjelovale u mnogobrojnim manjim akcijama, od Zapadne Sahare do južnih Filipina, unatoč tome što su ciljane skupine u organizacijskom obliku i po ciljevima iznimno lokalnog karaktera.
Kako bi mogla obavljati takve akcije, američka vojska je stvorila oblik Zapovjedništva za posebne operacije (SOCOM) u kojem sudjeluje oko 60 tisuća vojnika. Oni imaju niz zadataka, od obavještajnog rada i političkih misija, pa sve do komando-operacija. Takvu snagu je posljednji puta imala policijska imperijalna uprava Velike Britanije, za redarstvene snage u svim kolonijama zajedno.
Globalni rat protiv terorizma koštao je SAD oko dva bilijuna dolara. Kako bi se opravdalo takvo golemo trošenje, stvoren je ogroman aparat Ministarstva domovinske sigurnosti, koju je do sada obilježila korupcija i nekompetencija svemirskih razmjera. Ne treba zaboraviti da je nemonetarnu cijenu svojim životom ili ranjavanjem platilo na desetke tisuća Amerikanaca. Većina se odlučila za taj posao zbog krajnjeg siromaštva i nezaposlenosti.
Rat je najveći profit velikim industrijalcima i financijerima, a u ovom slučaju lobističke aktivnosti tih skupina i dalje predstavljaju najveće financijere predizbornih kampanja.
Pravno gledajući, pogaženi su mnogobrojni domaći i međunarodni zakoni, posebice oni koji opisuju pravila rata, što uključuje kršenje članka 5 UN-ove Univerzalne dekoracije ljudskih prava, koji se tiče mučenja, a potom i svojevoljnog otimanja i izručivanja pojedinaca u druge zemlje.
Masovni i sustavni programi elektronskog nadgleda Nacionalne sigurnosne agencije izravno je kršenje Četvrtog amandmana po kojemu su SAD oduvijek bile poznate i hvaljene u svijetu. Predsjednik na odlasku Barack Obama dao si je moć ubijanja američkih građana izvan zemlje, poput Anvara al-Alavkija, američkog imama jemenskog porijekla koji je bio uključen u planiranje terorističkih operacija al Kaide, i sve to bez sudske odluke pa čak niti priopćenja sudskim organima ili policiji.
Time se pokazuje da je moguća arbitrarna odluka koja napušta tradiciju anglosaksonskog prava o habeas corpusu. Predsjednik Obama je također potpisao zakon koji zahtjeva od izvršne vlasti uhićenja, neodređena zatvaranja i druge oblike kažnjavanja građana za koje se smatra da predstavljaju jasnu i izravnu prijetnju državnoj sigurnosti. I taj zakon ne predviđa ulogu sudstva ili javnog priopćenja. Unatoč tim jasnim kršenjima osnova američke pravne tradicije, Amerikanci su uvjereni da im glavna prijetnja dolazi od saharskih brigada, somalijskih plemena i jemenskih pobunjenika.
Oni su postali glavnom prijetnjom sigurnosti svakog pojedinog Amerikanca, a Hollywood i televizija zdušno su sudjelovali u stvaranju takve prijetnje putem serija kao što su 24, Homeland i Quantico. Oni opisuju Amerikancima kakve krvave noćne more vrebaju iza svakog američkog kutka i koliko je potrebno koristiti sirovu vojnu snagu da se taj strah iskorijeni u zemlji tisućama kilometara daleko od njih.
U toj političkoj klimi niti jedan izabrani političar se ne usudi biti blag prema terorizmu. Stoga se svi predstavljaju kao borci protiv svjetskog terora, u mehanizmu koji se stalno ponavlja i hrani neprijateljstvo i paranoju Zapada.
U tim uvjetima se idućem stanovniku Bijele kuće nalaže "rješavanje" problema Daeša, Afganistana, Pakistana, Sirije, Libije, Jemena, Somalije. U slučaju odnosa prema Daešu, naravno, postoji cijela regionalna i međunarodna složenost ovog problema. Ali glavna je uloga sljedećeg predsjednika suočavanje s pitanjima koja su dovela do rasta ove međunarodne terorističke organizacije. Invazija Iraka bila je glavni pokret takvih događanja, u kojemu je došlo do regionalne borbe za utjecaj. Poraziti Daeš vojno ne bi trebao biti posebno velik problem. Ali da se obuzda njegova moć, američki predsjednik mora ispraviti korake svojih prethodnika i umanjiti napetosti između Saudijske Arabije i Irana.
U naslijeđe će idući čelnik SAD-a imati i najduži rat u američkoj povijesti, onaj u Afganistanu. Rat će tako obilježavati tri predsjednika prije možebitnog konačnog kraja. Osim što su Amerikanci srušii sadistički talibanski režim uz potporu Irana i Sjevernog saveza, SAD su također odlučile sudjelovati u izgradnji nacije. Cilj je bio pretvoriti ratom razorenu afganistansku naciju u životnu demokraciju. Zato su Amerikanci postavili gospodare rata, koji su vodili brutalne masakre u građanskom ratu koji je uslijedio nakon povlačenja sovjetskih snaga iz Afganistana. Zbog tog plana, Afganistanci su omogućili da se vrate talibanski pobunjenici i započne dugotrajan rat i borba kojoj se ne vidi kraja.
Idući američki predsjednik će morati prihvatiti stvarnost da se neće dogoditi idealno povlačenje i miran kraj političke situacije u Kabulu. Odluka Bijele kuće će biti vrlo važna, jer se tamo mora odlučiti da li će američke trupe ostati u Afganistanu i trošiti novac u rupi bez dna, ili će se prije ili kasnije povući.
Jedini novi moment jest pojava Daeša u Afganistanu. Ako se ne dođe do primirja talibana i afganistanske vlade, Amerikanci će samo morati napraviti pseudomir s talibanskim pokretom, te raditi zajedno s njima i afganistanskom vladom u iskorjenjivanju daešovske prijetnje.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
