U jesen 2016. Amerikanci biraju novog predsjednika. Tko god to bio, pred njim (njom) stoje veliki izazovi u vanjskoj politici, posebno u području Bliskog istoka. Međutim, ti izazovi će ostati nepromijenjeni ako SAD ne nadiđu kolektivnu psihozu, dobro vidljivu primjerice kod Donalda Trumpa, u borbi protiv terorizma. Simptomi američkog kolektivnog straha jesu iluzije i kriva predodžba objektivne stvarnosti. U posljednjih 13 godina, otkako se dogodio stravičan 11. rujna, SAD su u trajnom obliku traume i stresa. Kao odgovor na to, američki vlastodršci poslali su vojsku u gotovo sve dijelove Zemaljske kugle.
S jedne strane vojne pustolovine korištene su za iskorjenjivanje islamističkih pokreta, pa čak i onih koji nisu imali izravnu ulogu u napadu na SAD. S druge strane su nastojali uništiti neprijateljske režime, poput onoga Sadama Huseina, a posljedično je došlo do rušenja cjelokupne ravnoteže Bliskog istoka.
Naravno, akcije su imale i svoje dobre strane, kao što je rušenje sadističkog talibanskog režima, ali sveudilj je američka taktika patila od nedostatka bilo kakve dugoročnije strategije. Uz to su američke sn...
S jedne strane vojne pustolovine korištene su za iskorjenjivanje islamističkih pokreta, pa čak i onih koji nisu imali izravnu ulogu u napadu na SAD. S druge strane su nastojali uništiti neprijateljske režime, poput onoga Sadama Huseina, a posljedično je došlo do rušenja cjelokupne ravnoteže Bliskog istoka.
Naravno, akcije su imale i svoje dobre strane, kao što je rušenje sadističkog talibanskog režima, ali sveudilj je američka taktika patila od nedostatka bilo kakve dugoročnije strategije. Uz to su američke sn...
Poštovani, za nastavak čitanja trebate biti pretplatnik.
Ako već jeste advance.hr pretplatnik, ulogirajte se