Socijalistička stranka pod vodstvom premijera Edija Rame pobijedila je na izborima u Albaniji i sada može nastaviti vladati apsolutnom većinom. Prema podacima Središnjeg izbornog povjerenstva zemlje, socijalisti su dobili oko 49 posto glasova.
Ništa neočekivano ovaj put na parlamentarnim izborima u Albaniji. Oštra oporba između glavnih političkih igrača od prije glasanja, koja je prošla kroz prijetnje i obećanja o trijumfalnoj pobjedi, do potpune nepoznanice do kraja oko točnog rezultata, koji će postati jasan tek nakon što Središnje izborno povjerenstvo prebroji glasačke listiće. Možda je ova količina glasova između Socijalističke stranke premijera Edija Rame i Demokratske stranke Lulzima Bashe, koja okuplja desetak manjih stranaka, spriječila čelnike da se u noći nakon izbora tapšu po prsima i proglase povijesnim pobjednicima. Izlazni kanal Top Channel TV-a, najavljen neposredno nakon završetka dana, dao je određenu prednost Raminim Socijalistima, koji su do sada vladali dva mandata, u posve povoljnom omjeru - 71 mjesto u parlamentu sa 140 mjesta, to jest koliko i obična većina koja podržava njegovu buduću treću vladu. I 63 za Bashinu oporbenu Demokratsku stranku, što znači još jedan poraz za ovu političku formaciju. I šest mjesta za Pokret za socijalističku integraciju s čelnicom Monicom Kruemadi, suprugom albanskog predsjednika Ilira Mete.
Svi u Albaniji znaju da je pravi ideolog i nadahnitelj Pokreta zapravo sam predsjednik, ali zbog ograničenja koja mu nameće ustav, formalno vodstvo povjerio je svojoj supruzi. Međutim, sve ostaje u obitelji. No, ako su procjene izlazne ankete o maloj razlici u glasovima dviju glavnih stranaka točne, moguće je da će situacija u kojoj će najmanja politička snaga koja je ušla u parlament postati i najvažnija. Za sada skriveni adut ima Lulzim Basha s kojim su se Meta i njegova supruga dogovorili o postizbornoj koaliciji i u parlamentu i u formiranju sljedeće vlade. Dakle, kada se prave tanke kalkulacije o tome tko će imati koliko zastupnika u novom parlamentu i hoće li njihov broj biti dovoljan za potporu budućem kabinetu, mora se imati na umu da je igra zapravo 1: 2 u korist oporbe.
Tako odnos snaga samo dokazuje istinitost podataka izlaznih anketa da će Rama, čak i ako je pobjednik, imati ozbiljnih poteškoća u formiranju vlade i njenoj potpori u parlamentu. Iako žarko želi osvojiti ovaj treći četverogodišnji mandat, čak i trenutno u svojim javnim izjavama želio je dvotrećinsku većinu s kojom će provesti reforme, koje je dugo vremena obećavao, ali nije mogao provesti. Povrh toga došla je pandemija koronavirusa, što je dodatno zakompliciralo situaciju. Bilo je trenutaka kada je cijelo pravosuđe u zemlji bilo blokirano - bez Ustavnog suda i Vrhovnog suda institucije su bile blokirane, a ulice i trgovi tresli su se oporbenim prosvjedima. A priroda je intervenirala katastrofalnim potresom, čije posljedice Rama nije uspio u potpunosti prevladati unatoč svojim obećanjima.
Povrh toga, očekivanja za početak pregovaračkog procesa za članstvo u Europskoj uniji nisu se ispunila. Bila je neophodna intervencija Sjedinjenih Država koje su na kraju sazvale čelnike glavnih stranaka u svom veleposlanstvu u Tirani i postavile određeni red. Nešto poput situacije u Skopju prije šest godina, kada je u rezidenciji predstavnika EU u Republici Makedoniji postignut dogovor za prijevremene parlamentarne izbore, na kojima je Nikola Gruevski pobijedio, ali nije uspio doseći popularnost Zorana Zaeva. A u Albaniji, kao da nam još jednom postaje jasno da na Balkanu mora doći netko drugi izvana i dovesti stvari u red – barem u red kakav priželjkuju te strane sile.
Ali još uvijek postoji nešto što se može definirati kao uspjeh. To je sama činjenica održavanja izbora, koju je Bruxelles definirao kao test je li Albanija spremna nastaviti svoj put ka europskim integracijama. Općenito, početne procjene su da je dan glasanja protekao glatko, bez ozbiljnih kršenja koja bi dovela u pitanje postupak glasanja. Ako ne računatmo onaj egzotični incident koji su mediji odmah napuhali - o automobilu koji je stigao na središnji trg u glavnom gradu. Ili blokiranje elektroničkog sustava glasovanja, za koje je predsjednik izbornog povjerenstva priznao da je rezultat hakiranja, ali da je ta "nesreća" zahvatila toliko malo biračkih mjesta da nije utjecala na ukupnu sliku mirnog dana. Trenutni izborni ciklus bio je deveti u tridesetoj godišnjici pada režima Envera Hoxhe i početka promjena, ali zahtjevi za poštenim i demokratskim glasanjem uvijek su bili prioritet Europske unije u svih tih devet izbora.
No, među uobičajenim proceduralnim nepravilnostima koje spominje izborni stožer postoji jedna koja je očito još uvijek neizbrisiva: obiteljsko glasanje. Još se pamti slučaj u lipnju 2009., kada je Albanija nekoliko mjeseci bila članica NATO-a, kad je u jednom od sela oko Tirane, stariji muškarac s zavežljajem od dvadesetak osobnih iskaznica došao glasati za cijelu svoju obitelj. Ovo je spretno zabilježila grupa međunarodnih promatrača, pri čemu je predsjednik sekcijskog odbora zamolio starca da sjedne na jednu od stolica u sobi i odmori se. Promatrači su vidjeli što su vidjeli, snimili što su snimili, a kad su "internacionalci" otišli, starac je ustao, stavio iskaznice ispred glasačke kutije i započeo je postupak glasanja.
Kad Albanci negdje glasaju, to je pitanje odgovornosti za sve njihove sunarodnjake gdje god se nalazili. Albanija izlazi na izbore, ali ljudi na Kosovu, sjevernoj Makedoniji i drugdje brinu se tko će tamo pobijediti. Kao što kažu, Albanija je Pijemont za sve Albance. Nacionalni izbori na kojima sudjeluju Albanci nadilaze državni okvir i postaju regionalni događaj. Sada čak i više. Nedavno izabrani kosovski premijer i čelnik pobjedničke Stranke samoodređenja otišao je u nedjelju u Tiranu glasati. Ima dvojno državljanstvo Kosova i Albanije, pa je svoje biračko pravo odlučio ostvariti dva puta: prvi put 14. veljače, kada je njegova stranka premoćno pobijedila formirajući vladu na Kosovu, a drugi put krajem travnja u Albaniji. Kurti nije bio jedini. Drugi slični slučajevi spomenuti su ponegdje u regiji. Vidjet ćemo kako će Centralna izborna komisija gledati na tu činjenicu, ali u svakom slučaju iz Bruxellesa je oštro reagirao predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Za njega je Kurtijevo glasanje u Albaniji indikativno za ono što se događa u svijesti političara iz Prištine i Tirane, a to je kako ostvariti ideju Velike Albanije.
Još četiri godine s Edijem Ramom su mračna perspektiva, posebno za mlade ljude, jer ga prvenstveno zanimaju energija i skupi infrastrukturni projekti, ali ne i budućnost mlađe generacije. Mlada generacija već u velikom broju napušta zemlju; samo u 2019. godini otišlo je 360 000 ljudi - gotovo 13 posto stanovništva. Za njih su presudni problemi velika nezaposlenost i loše obrazovne mogućnosti. Kad je Rama jedva išta popravio čak i nakon velikih studentskih prosvjeda 2018. na sveučilištima, jasno je pokazao svoje prioritete. Isto tako kao što se žestoko bori protiv stvaranja sindikata.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
