O kineskoj ekonomskoj snazi se dovoljno zna. Prošle godine je kinesko gospodarstvo u smislu kupovne moći nadišlo ono američko, čime je Kina postala najvećom ekonomijom svijeta. Međutim, ova golema globalna ekonomska moć nije bila dovoljno vezana uz stjecanje političke moći i utjecaja u svijetu. Nigdje to nije očitije do najgoruće svjetske regije, one Bliskog istoka.
Kina je glavni trgovački partner mnogim zemljama Bliskog istoka, ali je trećerazredna sila po pitanju političkog utjecaja. Ako Kina doista želi postati multipolaran svjetski igrač, onda je potrebno da se istakne na ovom presudnom geopolitičkom području.
Ovaj nesrazmjer ekonomske i političke moći jasno se osjeti u Pekingu. Razlog tome jest glavno načelo kineske vanjske politike, koje je prigrlila Komunistička partija Kine kao smjernica vanjskopolitičkog razvoja. To načelo traži međusobno poštovanje, čast i neulaženje u unutarnja pitanja drugih država. I Kina se doista drži tog načela. Osim u Africi. Tamo je putanja kineskog utjecaja sasvim drugačija, jer su kineska ulaganja praćena značajnim političkim pritiskom za zaštitom kineskih interesa u afričkim zemljama.
Primjerice, Kina je u potpunosti zanemarila to načelo u odgovoru na nestabilnosti u naftom bogatom Južnom Sudanu, gdje kineske državne tvrtke imaju važne energetske interese. Kineski ministar vanjskih poslova Wang Yi bio je izravno uključen u napore da se riješe sukobi u toj mladoj državi, a Peking je napravio i presedan u slanju stotina vojnika da se pridruže UN-ovoj mirovnoj misiji u Južnom Sudanu. Početkom travnja je tamo stiglo 700 kineskih vojnika, kako bi pripomogli jednoj od najsiromašnijih zemalja svijeta koja ima značajne zalihe nafte.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
