Izolacija Katara jedan je od onih vanjskopolitičkih događaja za koje se kaže da mijenjaju cijenu nafte, i to nije tek stilska figura. Burza je zatreperila, pa je jučer ujutro cijena porasla, a poslije podne je pala. Odluka Saudijske Arabije, Egipta. Bahraina, UAE, Libije, Jemena i Maldiva da prekinu diplomatske odnose s Katarom utjecala je na skok cijena, dok je opasnost od raskida sporazuma o ograničenoj proizvodni nafte (Bečki sporazum) proizvela suprotnu reakciju.
Kada govorimo o cijeni, riječ je o takozvanim fjučersima (futures), odnosno prognoziranim cijenama. Tako je prognozirana cijena za kolovoz za sjevernomorsku naftu oznake Brent skočila za 1,42 posto, dostižući 50,66 dolara za barel. Cijena srpanjskih fjučersa za naftu marke WTI porasla je za 1,43 posto, do 48,43 dolara za barel. Rast cijena je izravno uzrokovan odlukom Saveza arapskih država da ograniče Kataru pristup Perzijskom zaljevu.
To je dakako izazvalo zabrinutost investitora da bi se dostava nafte mogla poremetiti, što je za posljedicu imalo skok cijena. S druge strane, izolacija Katara, države članice OPEC-a, potencijalno bi mogla poremetiti Bečki sporazum kojim su se zemlje koje proizvode naftu obvezale na ograničenje produkcije. Članice OPEC-a i one koje to nisu suglasile su se 25. srpnja u Beču da se ograničenje proizvodnje produži do 31. ožujka 2018.
Kao posljedica povećanog rizika da bi se usprkos sporazumu proizvodnja mogla oteti kontroli, jučer poslije podne cijena Brent nafte opala je za 0,68 posto, do 49,60 dolara za barel, a cijena WTI za 0,59 posto, odnosno 47,37 dolara po barelu. Slična pomutnja se dogodila početkom prošle godine, podsjećaju ruski izvori, kada su Saudijska Arabija i Iran prekinule diplomatske odnose, ali su potpisale i poštivale Bečki sporazum o ograničenju proizvodnje nafte, koji predviđa smanjenje proizvodnje za 1,8 milijuna barela dnevno.
Prvotno kolebanje cijene nafte između dva spomenuta rizika doima se logičnim, ali ključno je pitanje kojim smjerom će dalje ići strelice na grafikonu. Slučaj Katara mogao bi biti i kompliciraniji od zdrave logike, te su prognoze krajnje nezahvalne. 'Općenito, povećanje tenzija na Bliskom istoku izaziva strah, koji vodi povećanju cijene nafte, ali dinamika slučaja Katar je posve drukčija, jer riječ je uglavnom o stvari između Saudijske Arabije i Irana, dvije najveće industrije OPEC-a'.
Budući da ne vjeruju da bi moglo doći do nekakvog oružanog sukoba u Zaljevu, koji bi izazvao smetnje u proizvodnji, pa samim tim i rast cijene, zapadni stručnjaci nagovještavaju mogućnost da bi Katar mogao napustiti politiku kvota i povećati proizvodnju, što bi onda uzrokovalo pad cijene. 'To znači da Katar ima malo razloga zadržati kvotu proizvodnje, a ako se to dogodi, to bi moglo potaknuti i druge članice OPEC-a da napuste sporazum', što bi oborilo cijene, smatra Phin Ziebell iz Nacionalne banke Australije.
Analitičar ruske Sberbanke Valerij Nesterov kaže drukčije, te je prema njegovim riječima situacija oko Katara razlog za povećanje cijene nafte. 'Pojava još jednog izvora napetosti je ozbiljan faktor koji će održati ili podići cijenu nafte. Bilo koje pogoršanje na Bliskom istoku dovodi do špekulativnog rasta cijene nafte', naveo je Nesterov. Njegova ocjena doima se logički čvrstom, ali moramo imati u vidu da je cijena nafte dostigla rekordno nisku razinu (početkom 2016. - manje od 30 dolara za barel) baš u vrijeme najvećih tenzija u Siriji i Iraku, dok je ISIL-u još dobro išlo. Nakon toga je sklopljen i spomenuti Bečki sporazum, pa je i cijena skočila i ustalila se iznad 45 dolara.
Nije teško razumjeti čega se pribojavaju Rusi, koji su budžet za 2017. već korigirali, projektirajući ga na cijenu nafte 45,6 dolara za barel. Za Rusiju bi pad cijene nafte bio vrlo težak ekonomski udarac, jer je cijena njihovog primarnog izvoznog proizvoda – plin, izravno skopčana s cijenom nafte. U tom slučaju budžet bi otišao k vragu, pa valjda zbog toga Rusi uglavnom ne komentiraju rizik od pada cijene nafte.
Stalni predstavnik Rusije u međunarodnim organizacijama u Beču, Vladimir Voronkov naveo je: 'Što se tiče sporazuma, ovaj dokument nema političku nego ekonomsku orijentaciju. Zbog toga ne vjerujem da će situacija utjecati na njegovu provedbu. To je multilateralni sporazum, a nisu sve njegove potpisnice prekinule diplomatske odnose s Katarom. Mislim da ipak ne treba očekivati velike promjene'.
Sličnog je mišljenja i Chase Untermeyer, bivši američki veleposlanik (u vrijeme George W. Busha) u Kataru, koji objašnjava da su 'na Bliskom istoku politika i biznis', te da se nastoji održati biznis usprkos političkim potresima. Državni tajnik Rex Tillerson izrazio je nadu da će biti očuvani napori Washingtona za stvaranje široke koalicije protiv Irana i terorističkih skupina. 'Sigurno ćemo ohrabriti strane da sjednu zajedno i riješe probleme', kazao je Tillerson. Prema nekim američkim ekspertima, Katar je pokušao biti 'Hong Kong' bliskoistočne regije, a to više ne funkcionira.
Iz Moskve je sinoć javljeno da je ruskog MVP-a Sergeja Lavrova telefonom pozvao njegov katarski kolega Muhamed al Tani, te da su razgovarali o krizi i izrazili zabrinutost zbog novih napetosti u arapskom svijetu. 'Lavrov je pozvao na prevladavanje proturječnosti za pregovaračkim stolom, putem uzajamnog poštovanja i dijaloga pred izazovom bez presedana, prije svega prijetnjom terorizma', navedeno je u priopćenju iz ureda ruskog ministra.
Ranije jučer Lavrov je prokomentirao da je odluka nekoliko država da prekinu diplomatske odnose s Katarom 'njihova stvar', jer je riječ o bilateralnim odnosima između tih zemalja i Katara. 'Ne miješamo se u te odluke, iako nas sumnjiče za bilo koji događaj u svijetu, ali uvjeravam se da to nije tako', naveo je Lavrov. Iz njegove izjave može se razumjeti i da on ne isključuje da se netko izvana umiješao u odnose zaljevskih država, ali je naglasio da to nije bila Rusija. Pa koja bi onda to država mogla biti?
Teheran upire prstom na SAD, odnosno na američkog predsjednika Donalda Trumpa. Predsjedavajući utjecajnog iranskog parlamentarnog vijeća za nacionalnu sigurnost Aladin Borujerdi rekao je da je kriza izravna posljedica nedavnog posjeta Trumpa Saudijskoj Arabiji. On je naveo da zbog potpisivanja obimnog ugovora o prodaji američkog oružja Rijadu 'nije nemoguće da će biti još incidenata u regiji', jer je politika Washingtona oduvijek bila stvaranje razdora među muslimanskim zemljama. 'Intervencija stranih država, a posebno SAD-a, ne može biti rješenje za probleme u regiji', kazao je Borujerdi.
Turska nije oklijevala izraziti žaljenje zbog novonastale krize. 'Smatramo stabilnost u regiji našom zajedničkom brigom. Zbog toga se zajedno borimo protiv terorizma, islamofobije i vjerskih sukoba. Solidarnost je važna. Situacija nas je ražalostila', izjavio je turski MVP Mevlut Čavušoglu, koji je izrazio spremnost Turske da pomogne razrješenju krize.
Razmatranja cijene nafte neizbježno klize u vanjsku politiku i spominjanje najvećih svjetskih igrača. Što se same nafte tiče, Katar ne spada u velike proizvođače. Sudjeluje u svjetskoj proizvodnji sa svega oko jedan posto i značajnije doprinosi produkciji plina, kao četvrti najveći svjetski proizvođač. U katarske izvore plina najviše su uložile kompanije Shell i Exxon Mobile, koja važi za ključnu partnersku kompaniju, a njome je dugo rukovodio spomenuti Tillerson. Sada su perspektive za izvoz katarskog plina, čini se, ugrožene. Druga snažna veza Katara sa SAD-om je američka vojna baza Al Udeid, najvažnija u regiji.
S druge strane, nije tajna da Tursku i Katar vezuje podrška Muslimanskoj braći, dok su Rusija i Katar dvije zemlje u kojima trebaju biti odigrana dva naredna svjetska prvenstva u nogometu, 2018. i 2022. O ostalim vezama Katara i Rusije ne zna se mnogo, ali nije sporno da je prošle godine došlo do promjene retorike na liniji Doha – Moskva. Ostalo je upamćeno da je katarski emir Tammim bin Hamad Al Thani posjetio Moskvu u siječnju 2016. i da je tom prilikom rekao ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu da bi uloga Rusije u stabiliziranju Bliskog istoka mogla biti ključna.
Interes Rusije u zbližavanju s Katarom, kao i s bilo kojim drugim američkim saveznikom, uvijek je postojao. Ova kriza mogla bi gurnuti Dohu bliže Moskvi, kao i Turskoj i Iranu, što remeti ravnotežu snaga na Bliskom istoku. Međutim, Rusiji će biti teško otvoreno pokazati razumijevanje za Katar, jer su ruski dužnosnici više puta ukazivali da iz ove zemlje stiže ključna potpora za islamski terorizam protiv kojeg se Rusija bori. Ipak, ne treba gubiti iz vida niti Putinovu gipkost s kojom je riješio sličnu kontroverzu glede Turske.
Ako je Trump, preko Rijada (koji kažnjava Katar zbog potpore terorizmu) doista umiješao svoje prste u zaljevsku krizu, a to ne bi bilo nezamislivo, onda njegov plan vjerojatno nije bio da gurne Katar u Putinov zagrljaj, već da postigne neku prednost za Ameriku. U svakom slučaju, ako je sudjelovao u tome, onda je povukao krupan potez. Nije isključeno niti da je pogriješio. Sve na Bliskom istoku sada izgleda još puno kompliciranije, kao i formula za izračunavanje cijene nafte. Doista je nemoguće predvidjeti kojim smjerom će otići strelice na grafikonu.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
