Tijekom današnjeg dana preminuo je Aki Rahimovski, legendarni pjevač sastava Parni valjak. Preminuo je u 67. godini života. Iako se znalo već neko vrijeme da Aki ima zdravstvenih problema (prije 3 godine imao je blaži moždani udar), ova vijest svejedno je došla kao krajnje tužna informacija za sve njegove obožavatelje još jednom - kao i u slučaju smrti Arsena, Olivera i Balaševića - ponovno tuguje cijela bivša Jugoslavija.
Aki i Parni valjak bili su bez sumnje simbol jednog vremena. Valjak je bio i udarni pečat Zagreba jer priče o ovom gradu prolazile su kroz tolike njihove pjesme. Zapravo, slušajući njihove ranije albume automatski se možemo transportirati ravno u vrijeme kad su te pjesme napisane. Bilo da smo živjeli u baš tom trenutku ili samo kroz pjesmu, osjećamo se prisutni.
Baš kao i drugi kultni zagrebački bendovi, a bilo ih je u izobilju u glazbeno zlatno doba kad je nastao i Parni valjak, njihove pjesme pričaju posebnu priču. I dok je rano Kazalište s Bogovićem za kormilom držalo jedan oštriji ulični imidž "zločestog dečka", a jedna Azra tjerala nas je na dublje promišljanje o svemu, Parni valjak imao je uvijek jedan svojstven stil - opušten, romantičan, nešto urbaniji...
Ranijih godina koketirali su s punkom, pa čak i s "Oi!" (podžanr punk rock kojeg ćete najlakše prepoznati po uzvicima "Oi oi oi!"), ali uvijek se priča završavala na nekoj savršenoj nostalgiji, na prepričavanju o ljubavima iz treće smjene, o lutanjima praznim ulicama Zagreba kad samoća jednostavno ne dozvoljava san....
Aki će nedostajati svakome tko je odrastao uz njega, a to su milijuni s ovog prostora. Nedostajat će svima koji su voljeli dobar rock 'n' roll, ali najviše od svega nedostajat će onima koji su i sami živjeli anegdote i situacije opjevane u pjesama Parnog valjka.
Ponekad se u trenutku uhvatite kako se upravo krećete iz stiha u stih, ali u vlastitoj stvarnosti. Hladne sobe i tople usne na kraju grada... hvatanje ritma na glavnoj ulici....
Jasno, iako je gotovo sve pjesme Parnog valjka napisao Husein Hasanefendić "Hus", svakoj od njih život i dušu dao je Aki Rahimovski. Bio je toliko osebujan frontmen da je jednostavno nemoguće zamisliti da bi itko ikad mogao zamijeniti ga na toj poziciji. Nažalost, odlaskom Akija, vjerojatno odlazi u povijest i Parni valjak.
Njihov deseti album "Anđeli se dosađuju?" iz 1987. bio je svojevrsna prekretnica jer su se na istom nalazila dva zaista ogromna hita - "Zagreb ima isti pozivni" (makar je imao) i nezaboravna balada "Jesen u meni". To jer period kad je Valjak zaista postao veliki bend, baš prava rock institucija... Jasno, neki koji ne vole da glazba koju konzumiraju bude "prepopularna" sad su se već polako udaljavali od benda dok su im pak hrlile vojske novih fanova.
Iduća tri albuma "Sjaj u očima" (1988.), "Lovci snova" (1990.) i "Buđenje" (1994.) predstavljaju savršeni niz. Hit za hitom - "Prokleta nedjelja", "Moja je pjesma lagana", "Ljubavna", "Sve još miriše na nju", "Molitva"....
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
