AI pogonjena propaganda kao pokretač i glavno oružje novih sukoba - manipulacija će postati toliko sofisticirana, prilagođena pojedincu, da će se stavovi masa mijenjati lakše no ikad
Otkako postoje ratovi postoji i propaganda (i obrnuto!). Ta dva koncepta potežu se za nama od pamtivijeka, konstantno evoluiraju, ali se suštinski gotovo nikad ne mijenjaju. Rat ima za cilj nametanje, preuzimanje, dominaciju, širenje svojih snaga i uništenje suparničkih. Propaganda je pak tu cijelo vrijeme kao "vezivno tkivo" koje drži rat na okupu, daje mu argument za izbijanje, vođenje pa na kraju i okončanje. Propaganda je sve samo ne istina. Rat i istina su duboko nekompatibilni jer baš kao što i svaki rat ima najmanje dvije sukobljene strane tako i u svakom ratu postoje najmanje dvije "istine".
Tek ponekad mogu dokazi, ako su zaista neoborivo čvrsti i konkretni, pokazati tko trenutačno laže, a tko slučajno ovog puta govori istinu. Kažemo "slučajno" s razlogom jer akter na čijoj je strani objektivna istina će se i sam, ako mu se pruži prilika i ako u tome vidi taktičku prednost, krenuti putem propagande i laži ne bi li unaprijedio svoj položaj.
Dobro, cilj ovog osvrta nije argumentirati da je objektivna istina prva žrtva svakog rata, to je već dobro poznato. Danas ćemo se baviti evolucijom propagande i nekim novim metodama kako se ona razvija i postaje sve učinkovitija.
Prije interneta, a naročito društvenih mreža, propaganda se primarno širila putem tzv. klasičnih medija, putem novina i televizije. Pošto je to bio jednosmjerni "lijevak" za propagandu, ista je odlično funkcionirala jer konzumenti iste nisu je previše ni propitkivali pošto alternativna viđenja stvari gotovo da nisu ni postojala, a ako i jesu bila su negdje na samoj margini, teško dostupna.
Kad su pak stasale društvene mreže propaganda je brzo evoluirala. Prostor je bio idealan iz nekoliko razloga. Društvene mreže imale su i imaju privid medija kojeg uređuju sami korisnici koji u sklopu istog mogu reći što god žele. Naravno, stvarnost je poprilično drugačija, ali mnogi ne mare toliko za to pa tako imamo situaciju u kojoj mnogi ljudi poprilično slijepo vjeruju informacijama na društvenim mrežama kao što su nekoć vjerovali i TV kanalima (u međuvremenu je to povjerenje drastično opalo). Zašto? Zbog percepcije da iza tvrdnji na društvenim mrežama stoje "stvarni ljudi" za svojim stvarnim stavovima.
Poznato je iz ljudske psihologije da pojedinci vole biti dio kolektivnog razmišljanja. Osjećaju se sigurnije, nemaju strah da će biti ekskomunicirani iz društva. Riječ je o težnjama koje su usađene u čovjeku kroz milijune godina evolucije, a danas se manifestiraju i u političkom smislu. To je primjerice nešto čega su svjesni i analitičari koji imaju zadatak obrađivati ankete. Potvrđeno je u mnogo navrata da će ljudi u anonimnim anketama dati drugačije odgovore nego u javnim. Opet zbog tog straha da bi netko mogao čuti njihova nepopularna mišljenja. Tako će i anonimni korisnici na internetu puno češće navesti svoje stvarne stavove nego oni iza kojih stoji ime i prezime.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
