Adam Smith, "Otac kapitalizma", bio je zapravo poprilično čudan lik
Adam Smith, slavni škotski ekonomist iz 18. stoljeća, danas ga se naziva "Ocem kapitalizma", pa čak i "Ocem ekonomije". Njegovo najpoznatije djelo svakako je "Istraživanje prirode i uzroka bogatstva naroda" (često se koristi samo skraćeni naziv "Bogatstvo naroda"), bio je to njegov magnum opus, ali i prvo djelo koje se smatra modernom ekonomijom. Tu je predstavio osnove za ekonomsku teoriju slobodnog tržišta, a sve drugo je povijest... odnosno i sadašnjost.
Argumentirao je da vlastiti interes i konkurencija mogu dovesti do ekonomskog prosperiteta. Mogli bismo ići u detalje tih osnova i kako su iste dovele do razvoja kapitalizma i ekonomskog modela koji je danas na snazi gotovo svugdje u svijetu. No, to je priča već mnogo puta ispričana, a pošto je tjedan tek počeo (bit će vremena za kompleksnije teme do petka), idemo s jednim ležernijim pristupom, s pričom o samom Adamu Smithu kao čovjeku jednog vremena - poprilično originalnom, pa moglo bi se čak reći i čudnom čovjeku.
Tako su ga svakako doživljavali i njegovi suvremenici. Smatrali su ga kontroverznim autorom, ali i pomalo ekscentričnim.
Rođen je 16. lipnja 1723. u manjem škotskom gradiću Kirkcaldy. Njegov otac, također Adam Smith, bio je pisar i odvjetnik. Majka, rođena Margaret Douglas, ostala je udovica dva mjeseca prije nego se Adam junior rodio.
O njegovom djetinjstvu se malo zna, zapravo i o cijelom njegovom privatnom životu se malo zna, djelomično i zbog toga što su - po njegovoj želji - sva njegova osobna pisma spaljena nakon njegove smrti 17. srpnja 1790. godine.
Poznato je da je bio blizak s majkom te da je ona snažno poticala njegov akademski razvoj. Zna se tako da je pohađao srednju školu Burgh School of Kirkcaldy koja je u to vrijeme slovila za najbolju u cijeloj Škotskoj.
Kasnije, s 14 godina, upisuje sveučilište u Glasgowu gdje se posebno fokusirao na filozofiju morala te je snažno podupirao koncept osobne slobode, razuma i slobode govora. Kasnije će studij nastaviti i u Oxfordu, no osobno je smatrao da je sveučilište u Glasgowu bolje i intelektualno naprednije.
Nakon završenih studija 1748. postaje predavač na sveučilištu u Edinburghu. Dvije godine kasnije tamo će upoznati Davida Humea, poznatog škotskog filozofa i povjesničara (smatra se jednim od najvažnijih figura zapadne filozofije i škotskog prosvjetiteljstva). Postali su vrlo bliski te su godinama vodili intenzivnu korespondenciju po pitanju povijesti, politike, filozofije, ekonomije, religije... Poznanstvo s Humeom bit će poprilična prekretnica u životu mladog Adama Smitha (kad su se upoznali Smith je imao 27, a Hume je bio deset godina stariji).
David HumeTo poznanstvo će mu kasnije poprilično promijeniti život. Naime, 1763. (Smith tada već ima 40 godina), Hume ga je upoznao s istaknutim britanskim zastupnikom Charlesom Townshendom - to je inače onaj kontroverzni Townshend koji je donio zakon o visokim porezima prema britanskim kolonijama u Americi što je uvelike i dovelo do izbijanja Američke revolucije!
Charles TownshendTownshend je ponudio Smithu da bude osobni (i putujući) predavač za njegovog posinka, mladog grofa Henrya Scotta. Smith prihvaća i novi posao će ga odvesti diljem Europe. Neko vrijeme će provesti u Toulouseu, a nakon toga odlaze u Ženevu gdje će Smith imati priliku upoznati i Voltairea, glavnog aktera prosvjetiteljstva u Francuskoj!
VoltaireBiti putujući predavač za britansku gornju klasu svakako je bilo osiguranje za vrlo uzbudljiv život i jako zanimljiva prijateljstva - a kad su iz Ženeve se preselili u Pariz tamo se pak družio i s Benjaminom Franklinom, gospodinom čije se lice danas nalazi na novčanici od 100 američkih dolara.
Portret Smithove majke, Margaret Douglas Ukupno tri godine će putovati Europom. Nakon toga se vraća u svoj rodni grad Kirkcaldy te će tamo skoro deset godina provesti pišući svoje najpoznatije djelo. "Bogatstvo naroda" objavljeno je 1776. i knjiga je bila veliki hit. Ipak, na putovanja više nije odlazio već je naredne godine uvelike proveo brinući se za majku, koja je preminula 1784., a on sam umrijeti će šest godina kasnije, 1790. godine, nakon duže i nepoznate bolesti. Imao je 67 godina.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
