Na današnji dan, 9. srpnja 1962., izveden je najveći (ali ne i jedini) nuklearni test u svemiru. Eksploziju u svemiru izveo je SAD, a operacija se zvala "Starfish Prime". Raketa s nuklearnom bombom lansirana je s atola Johnston nasred Pacifika (atol Johnston jedan je od neinkorporiranih teritorija SAD-a, nalazi se na oko 900 nautičkih milja od Havaja). Američka vojska u suradnji s američkom Komisijom za atomsku energiju izvela je ukupno 5 nuklearnih testova u svemiru, no "Starfish Prime" bio je najveći.
Termonuklearna bojeva glava W49 lansirana je na raketi Thor. Do eksplozije je došlo na visini od 400 kilometara. Riječ je već tehnički o svemiru (primjerice, međunarodna svemirska postaja kruži oko Zemlje na visini od oko 400 kilometara).
Eksplozija je bila snage 1,4 megatona TNT-a, a bljesak na noćnom nebu jasno se vidio i s udaljenih Havaja u 23 sata prema lokalnom vremenu.
Koja je svrha bila testirati nuklearnu bombu u svemiru? Očekivano, Hladni rat je bio pokretač. Naime, krajem 1961. SSSR je objavio da će prekinuti dotadašnji trogodišnji moratorij na nuklearno testiranje, a SAD je stoga odlučio pokrenuti nešto što bi Sovjetima pokazalo njihove napredne kapacitete.
Naravno, mnogi će primijetiti da se sve ovo događa u napeto ljeto i jesen 1962. kada se odigravala i po svijet iznimno opasna Kubanska raketna kriza (u srpnju 1962. tajnim sporazumom između Fidela Castra i Nikite Hruščova pokrenuta je izgradnja nuklearnih raketnih lansirnih rampi na Kubi - kad su Amerikanci saznali za iste umalo je izbio nuklearni rat između SAD-a i SSSR-a, opširnije: Kubanska revolucija i Kubanska raketna kriza: Događaji koji su skoro spasili i skoro uništili svijet).
SAD su počeli eksperimentirati s visinskim nuklearnim testovima još 1958., no izvedba istih nije bila zadovoljavajuća što je također bila motivacija za pokretanje Starfish projekta. Kako smo i rekli, bomba je uspješno lansirana i detonirana u svemiru 9. srpnja, no svega tri tjedna ranije imali su neuspješan pokušaj. 20. lipnja 1962. s istog atola Johnston lansirana je Thor raketa, no ista je nakon otprilike 1 minute "stala", motori su prestali raditi. Pošto je cilj bio raketu lansirati "ravno prema gore", kako bi se efekt što bolje proučio, u ovom incidentu postojala je opasnost da im se nuklearna bomba vrati ravno na glavu - stoga su je detonirali na visini od oko 10 kilometara. Ipak, radioaktivna kontaminacija spustila se do atola Johnston. Unatoč tome 3 tjedna kasnije ponovili su test, ovog puta uspješno.
Kako je izgledala sama eksplozija u orbiti? Starfish Prime bio je pomalo sulud eksperiment u smislu da Amerikanci nisu baš znali što rade. Kao prvo, elektromagnetski puls koji je stvoren detonacijom termonuklearne bombe u svemiru bio je daleko veći nego su očekivali te je isti "spržio" većinom opreme za promatranje koje su također simultano lansirali (u nizu od 27 manjih raketa).
Elektromagnetski puls "ošamario" je i 1,445 kilometara udaljene Havaje - uništivši pritom najmanje 300 uličnih lampi (!). Upalili su se brojni protuprovalni alarmi, pale su telefonske linije...
Što se vidjelo sa Zemlje? Puno toga. Nakon bljeska pojavile su se intenzivne aurore. Bio je osvjetljen veliki prostor Pacifika. Aurore su bile vidljive sve od Francuskih Frigate grebena na sjeveru pa do otoka Tongatapu (Kraljevina Tonga) - to je udaljenost veća od 5,000 kilometara. Čudna svjetlost na nebu vidjela se danima, od litija i drugih otpadnih tvari koje su nastale nakon eksplozije.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
