Kada je početkom ožujka 1953. umro dugogodišnji sovjetski lider Josif Visarionovič Staljin mnogima je, očekivano, laknulo. No, ono što je uslijedilo u SSSR-u malo tko je mogao predvidjeti - ključni akter koji se nadao da će naslijediti Staljin, Lavrentij Berija (postoje čak i teorije da je otrovao Staljina), nije doživio ostvarenje svojih planova, a na vrh je izbio sovjetski istaknuti general Nikita Hruščov (vidi: Tko je bio Lavrentij Berija? Priča o monstrumu iz Staljinove sjene i kako je "sovjetski Himmler" umalo preuzeo SSSR). Neki su smatrali da se dolaskom Hruščova na vlast neće puno promijeniti - i bili su u krivu. Hruščov je napravio popriličan zaokret te je čak pokrenuo otvoreni proces "destaljinizacije".
U godinama nakon Staljinove smrti krenule su velike reforme koje su uključivale i uklanjanje ključnih institucija koje su omogućile Staljinu da zadrži toliko čvrstu vlast - razmontirao se kult ličnosti koji je bio izgrađen oko njega, reformiran je "staljinistički" politički sistem, te je zatvoren zloglasni sustav radnih kampova, odnosno Gulaga.
Dakako, to nije bio nimalo lak proces za novo sovjetsko vodstvo. Kako smo i spomenuli, oko Staljina je izgrađen veliki kult ličnost, kako unutar tako i izvan SSSR-a. Iako je danas to pomalo teško povjerovati, naročito pošto je destaljinizacija izvan SSSR-a prerasla i u demonizaciju (Staljinova okrutnost nije nimalo upitna, no neke priče koje su kolale za vrijeme Hladnog rata i kasnije svakako su proizvod političke propagande) - činjenica je da su u ono doba brojni komunisti diljem svijeta Staljina smatrali glavnim liderom borbe za svjetsku revoluciju (što je pomalo ironično imajući u vidu da je jedna od poznatijih Staljinovih teorija ona o "socijalizmu u jednoj zemlji" koja je zapravo bila preteča stvaranja "nacionalnog komunizma" nasuprot globalnom, odnosno internacionalnom).
Zbog činjenice da je Staljin nakon smrti i dalje bio uvažavan, da ne kažemo obožavan, u SSSR-u i izvan njega, prvo je pokrenut proces tzv. "tihe destaljinizacije", a taj period trajao je odmah od Staljinove smrti 1953. pa do 1955. Staljinove politike su se jednostavno ukidale, tiho i bez ikakvog objašnjenja. U tom periodu brojni ljudi su rehabilitirani, politički zatvorenici, ali sve se odvijalo bez informiranja javnosti... Dakako, nije se dugo mogla skrivati činjenica da se "nešto" događa - primjerice, samo u periodu od 1954. do 1955. iz radnih kampova se vratilo oko 90,000 ljudi.
Hruščov je pak bio odlučan u namjeri da ide dalje, da potpuno "očisti" SSSR od Staljinovog (posthumnog) utjecaja. U prosincu 1955. predložio je stvaranje posebne komisije koja bi imala za cilj istražiti posljedice Staljinovih odluka. Ista komisija je tako zaključila kako je za vrijeme Staljina pod lažnim optužbama (i priznanjima dobivenih mučenjem) uhićeno 1,920,635 osoba, a od tog broja njih 688,503 je pogubljeno.
Sve u svemu, proces destaljinizacije uskoro se više nije mogao skrivati - razumljivo, jer na red je došlo uklanjanje spomenika, preimenovanje gradova (Staljingrad će postati ponovno Volgograd 1961. godine), čak je i tekst sovjetske himne promijenjen na način da su se iz njega izbacile reference na Staljina.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
