Na današnji dan, 8. svibnja 1945., nacistička Njemačka je potpisala bezuvjetnu predaju čime se završio Drugi svjetski rat na prostoru Europe. Dokument je potpisan u gradskoj četvrti Karlshorst u Berlinu, u noći 8. svibnja. U većini Europe današnji dan se slavi kao Dan pobjede, osim u nekoliko zemalja gdje se slavi na sutrašnji dan, 9. svibnja (u Rusiji, Bjelorusiji, Srbiji i Izraelu).
Dokument o predaji potpisan je na tri jezika - ruskom, engleskom i njemačkom. Potpisali su ga predstavnici Vrhovnog zapovjedništva njemačke vojske (Oberkommando der Wehrmacht - na čelu je bio feldmaršal Wilhelm Keitel) i Vrhovno zapovjedništvo Sovjetske Crvene armije (predstavljao ga je sovjetski maršal Georgij Žukov) dok su se predstavnici SAD-a i Francuske upisali kao svjedoci.
Zanimljivo je da je ovaj dokument pripreman još od početka 1944. godine od strane SSSR-a, SAD-a i Britanije. Naime, željelo se pod svaku cijenu izbjeći potpisivanje dokumenta koji bi nalikovao onom o njemačkoj predaji nakon Prvog svjetskog rata, odnosno dokumenta kojeg bi kasnije njemački militaristi mogli ponovno protumačiti kao "nož u leđa". Naime, njemačku predaju 1918. potpisala je civilna Vlada što je pak kasnije dovelo do toga da je vojno zapovjedništvo dovelo u pitanje odredbe istog. Sada to više nije slučaj, Vrhovno njemačko zapovjedništvo moralo je potpisati bezuvjetnu predaju.Kratki podsjetnik na kronologiju koja je vodila prema bezuvjetnoj njemačkoj predaji 8. svibnja 1945. Vođa nacističke Njemačke, Adolf Hitler, počinio je samoubojstvo kojih desetak dana ranije, 30. travnja 1945. Vlast u zemlji tada je preuzeo admiral Karl Dönitz noseći titulu "predsjednik rajha". Dönitz je nastavio rat još nekoliko dana primarno kako bi veći dio njemačke vojske uspio prebaciti s istoka prema zapadu, kako bi ista završila u zarobljeništvu zapadnih saveznika, a ne Crvene armije. Iako je to dovelo do znatnog broja žrtava u danima nakon Hitlerove smrti, u svom planu uvelike je uspio.Berlin je pak pao svega dva dana nakon Hitlerove smrti, a Amerikanci i Sovjeti susreli su se još nekoliko dana prije, 25. travnja 1945., na rijeci Labi - bio je to ključan trenutak (koji se i danas obilježava kao "Dan Labe"), naime kada se američka i sovjetska vojska spojila to je značilo da je Njemačka slomljena na pola.Dönitz je pak pokušao u tih nekoliko dana nakon Hitlerove smrti formirati novu Vladu sa sjedištem u Flensburgu na danskoj granici. No, očigledno nije imao namjere previše mijenjati postojeći poredak - nacistička stranka nije zabranjena, simboli hitlerizma i dalje su bili prisutni. Amerikanci i Sovjeti su pak jednoglasno odbacili ovu "Vladu iz Flensburga" te odbili priznati Dönitza kao predstavnika njemačke države.U trenutku kada je potpisana njemačka bezuvjetna predaja njemačka vojska nalazila se razasuta...
Dokument o predaji potpisan je na tri jezika - ruskom, engleskom i njemačkom. Potpisali su ga predstavnici Vrhovnog zapovjedništva njemačke vojske (Oberkommando der Wehrmacht - na čelu je bio feldmaršal Wilhelm Keitel) i Vrhovno zapovjedništvo Sovjetske Crvene armije (predstavljao ga je sovjetski maršal Georgij Žukov) dok su se predstavnici SAD-a i Francuske upisali kao svjedoci.
Zanimljivo je da je ovaj dokument pripreman još od početka 1944. godine od strane SSSR-a, SAD-a i Britanije. Naime, željelo se pod svaku cijenu izbjeći potpisivanje dokumenta koji bi nalikovao onom o njemačkoj predaji nakon Prvog svjetskog rata, odnosno dokumenta kojeg bi kasnije njemački militaristi mogli ponovno protumačiti kao "nož u leđa". Naime, njemačku predaju 1918. potpisala je civilna Vlada što je pak kasnije dovelo do toga da je vojno zapovjedništvo dovelo u pitanje odredbe istog. Sada to više nije slučaj, Vrhovno njemačko zapovjedništvo moralo je potpisati bezuvjetnu predaju.Kratki podsjetnik na kronologiju koja je vodila prema bezuvjetnoj njemačkoj predaji 8. svibnja 1945. Vođa nacističke Njemačke, Adolf Hitler, počinio je samoubojstvo kojih desetak dana ranije, 30. travnja 1945. Vlast u zemlji tada je preuzeo admiral Karl Dönitz noseći titulu "predsjednik rajha". Dönitz je nastavio rat još nekoliko dana primarno kako bi veći dio njemačke vojske uspio prebaciti s istoka prema zapadu, kako bi ista završila u zarobljeništvu zapadnih saveznika, a ne Crvene armije. Iako je to dovelo do znatnog broja žrtava u danima nakon Hitlerove smrti, u svom planu uvelike je uspio.Berlin je pak pao svega dva dana nakon Hitlerove smrti, a Amerikanci i Sovjeti susreli su se još nekoliko dana prije, 25. travnja 1945., na rijeci Labi - bio je to ključan trenutak (koji se i danas obilježava kao "Dan Labe"), naime kada se američka i sovjetska vojska spojila to je značilo da je Njemačka slomljena na pola.Dönitz je pak pokušao u tih nekoliko dana nakon Hitlerove smrti formirati novu Vladu sa sjedištem u Flensburgu na danskoj granici. No, očigledno nije imao namjere previše mijenjati postojeći poredak - nacistička stranka nije zabranjena, simboli hitlerizma i dalje su bili prisutni. Amerikanci i Sovjeti su pak jednoglasno odbacili ovu "Vladu iz Flensburga" te odbili priznati Dönitza kao predstavnika njemačke države.U trenutku kada je potpisana njemačka bezuvjetna predaja njemačka vojska nalazila se razasuta...
