Jedan od ključnih trenutaka po Iransku revoluciju dogodio se 8. rujna 1978. godine - pokolj na trgu Jaleh u Teheranu, događaj koji će ostati upamćen po nazivu Crni petak. Bio je to prijelomni trenutak, trenutak u kojem su revolucionari shvatili da neće moći biti nikakvog kompromisa s režimom tadašnjeg vladara, šaha Mohammada Reze Pahlavija.
Prosvjedi protiv Pahlavija trajali su tijekom proljeća i ljeta 1978. , a tog dana tisuće su se okupile na novom prosvjedu ne znajući da su vlasti dan ranije proglasile vojnu kontrolu nad zemljom.
Vojska je stigla na Trg Jaleh i naredila prosvjednicima da se raziđu, ovi nisu poslušali. Tada kreće masakr - vojska otvara vatru na prosvjednike te ubija i ranjava veći broj ljudi. Točka nakon koje nema povratka - nakon ovog čina mnogima je postalo jasno da šah Pahlavi mora pasti.
No, sam masakr ostat će upamćen i po vrlo oprečnim informacijama po pitanju broja mrtvih. Naime, brojke variraju od niskih 90 pa do visokih 3,000 mrtvih. Koliko je točno ljudi ubijeno tog dana, gotovo je nemoguće reći, jer povećavanje i smanjivanje broja mrtvih još od onda se koristi u političke svrhe. Ipak, pojedini neovisni autori smatraju kako je brojka vjerojatno "nekoliko stotina".
U svakom slučaju, pokolj na trgu Jaleh radikalizirao je opoziciju i u roku od nekoliko mjeseci monarhija u Iranu bit će srušena.
Žrtve na ulicama Teherana (Government of Iran / javna domena)
Idućeg mjeseca, u listopadu 1978., uslijedit će veliki generalni štrajk koji će zahvatiti i naftni sektor, ključan ekonomski sektor za opstanak vladajuće administracije. Prosvjedi su se nastavili i u konačnici će šah Pahlavi napustiti zemlju u siječnju 1979. što predstavlja pobjedu Iranske revolucije koju je predvodio ajatolah Ruholah Homeini.
Iranska revolucija i dan danas igra veliku ulogu na Bliskom istoku, a moglo bi se argumentirati da je ujedno i glavni razlog velikih napetosti koje traju između Irana i SAD-a. Naime, dok je Iran bio monarhija, SAD i Iran bili su poprilično bliski saveznici. Revolucijom SAD gubi važno geopolitičko uporište i iako bi se moglo reći da SAD "ne zaboravlja" (što je točno), činjenica jest da Iranska revolucija, poznata i po nazivu Islamska revolucija, kao i sve revolucije ima tendenciju širenja - da bi ojačala i branila se.
Šah Pahlavi i supruga mu Shahbanu Farah napuštaju Iran, 16. siječanj 1979. (Government of Iran / javna domena)"Izvozni" kapacitet Iranske revolucije nije ipak doveo do sličnih promjena u regiji, a kao što i znamo preko puta Irana nalazi se nekoliko monarhija kojima i dalje vladaju utjecajne obitelji. No, strah istih od revolucije je sve vrijeme prisutan te se stoga svaki pokušaj demonstracija brzo guši (recimo u Saudijskoj Arabiji ili Bahreinu).
Iranska revolucija je pak inicijalno bila vrlo široka te je okupljala i sekularne ljevičare i islamiste. Mržnja prema autoritarnoj vladavini šaha Pahlavija ujedinila ih je u borbi protiv njegovog režima. No, nakon što je Pahlavi srušen Iranska revolucija dobila je svoje religijske konture.
Revolucija je uvelike šokirala svijet pošto se dogodila bez nekih "klasičnih" pojava koje su prethodile ranijim revolucijama u svijetu (poraz u ratu, financijska kriza, pobuna seljaka...). Štoviše, Iran je u to doba imao relativni prosperitet. No, revolucija kad je buknula bila je temeljita - Iran je od pro-Zapadne autoritarne monarhije postao anti-Zapadna teokracija
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
