Ernesto Che Guevara bio je jedan od onih revolucionara koji "nije znao mirovati" - nakon uspješne revolucije na Kubi, za koju je trebalo nekoliko godina ratovati protiv Batistine vojske, mnogi su očekivali da će Che postati dio nove kubanske administracije. I postao je - bio je prvo ministar industrije, kasnije dodatno i ministar financija, kao i predsjednik kubanske centralne banke. Sa svim ovim funkcijama Che Guevara bio je glavni čovjek kubanske ekonomije te je intenzivno putovao svijetom ostvarujući kontakte i gradeći bilateralne odnose s drugim zemljama.
Izgledalo je kao da su gerilske borbene godine za njime. Mogao se opustiti i u uživati na ugodnoj poziciji u zemlji čijem je oslobođenju uvelike pridonio (sam Che nije Kubanac već Argentinac). Dakako, da je bilo tako, ne bi danas ime Ernesto Che Guevara zvučalo kako zvuči - da, njegova uloga bi ostala zapamćena, o njegovom putovanju na motoru kroz Latinsku Ameriku bi se pisalo, kao i o njegovom susretu s Fidelom Castrom u Gvatemali, ali i gotovo nevjerojatnoj šansi da sa starim brodom Granma nekoliko desetaka revolucionara dođe do Kube i provede revoluciju. Nakon toga bi svijet možda ipak zaboravio na njega.
Che Guevara na Crvenom trgu u Moskvi u studenom 1964.No, upravo zato što nije ostao na Kubi, zato što je ostavio udobnu poziciju i vratio se svojom voljom na "front" borbe za nove revolucije - to je jedan od najvećih razloga zašto se Che Guevara pamti i zašto je postao toliko poznat simbol.
Nije tajna da je Che Guevara za vrijeme političkog i diplomatskog rada na Kubi iz prve ruke uvidio i sve probleme koji proizlaze iz "udobnosti" - konkretno se razočarao u SSSR, iako je upravo on bio glavni arhitekt stvaranja odnosa između Havane i Moskve. "Mislim da su Sovjeti zaboravili na Marxa", zapisao je u svojim dnevnicima.
Ono što je pak njega ponajviše pokretalo je želja za daljnjom akcijom, za oslobođenjem potlačenih naroda diljem svijeta, kako je i sam istaknuo u jednom intervjuu - "Istinski revolucionar je vođen osjećajem velike ljubavi".
Ernesto Che Guevara i Josip Broz Tito - u posjeti Jugoslaviji 1959. u sklopu kubanske delegacije koju je predvodio. Guevara je tada bio ministar industrije zadužen primarno za izgradnju trgovinskih i bilateralnih odnosa s drugim zemljama. No, umjesto da ostane na tim visokim političkim položajima u kubanskoj administraciji odlučio je ostaviti sve i vratiti se na prvu liniju revolucionarne bojišnice, prvo u Afriku (Kongo), a zatim u Južnu Ameriku (Bolivija), gdje je pokušao gerilskom borbom pokrenuti nove revolucije po uzoru na onu Kubansku.Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
