Prije mnogo godina, točnije 8. kolovoza 1173. započelo je postavljanje temelja za izgradnju jednog od najpoznatijih tornjeva na svijetu, no njegova slava uvelike će proizaći upravo iz njenih temelja koji... nisu baš idealno postavljeni. Dakako, govorimo o Kosom tornju u Pisi.
Toranj je slavan po tome što se naginje za oko 4 stupnja. Suprotno mišljenju nekih, namjera nipošto nije bila napraviti nagnuti toranj kako bi jednog dana zbog toga postao svjetski poznat. Kako smo i spomenuli, problem je bio u temeljima. Tlo na kojem su postavili temelje bilo je nestabilno, pretjerano mekano da bi moglo nositi zamišljeni toranj.
Postojala je kontroverza po pitanju tko je bio arhitekt tornja. Dugi niz godina vjerovalo se kako su arhitekti bili Guglielmo i Bonanno Pisano. Bonanno je bio poznati umjetnik iz Pise iz tog vremena, a njegovo ime je 1820. pronađeno u podnožju tornja. No, kasnije su se pojavile nove teorije koje sugeriraju da je Bonanno možda samo izradio ulazna vrata. 2001. napravljena je nova studija koja sugerira kako je originalni arhitekt zapravo bio stanoviti Diotisalvi koji je u Pisi projektirao i druge građevine (koje su ostale uspravne).
Toranj je počeo tonuti nakon što je gradnja 1178. prešla na drugi kat. To je bilo zbog samo tri metra temelja, postavljenih u slabom i nestabilnom tlu. Drugim riječima - dizajn je od početka imao mane. Izgradnja je kasnije zaustavljena gotovo cijelo stoljeće jer se Republika Pisa gotovo neprestano bavila bitkama s Genovom, Luccom i Firencom. Ta sudbina je zapravo bila dobra za toranj. Naime, dugi niz godina u kojima se na tornju nije radilo omogućio je da se zemlja pod njim "smiri - u suprotnom da su nastavili gradnju toranj bi se gotovo sigurno već srušio.
Izgradnja tornja odvijala se u tri faze tijekom ukupno 199 godina. Radovi u prizemlju zvonika od bijelog mramora počeli su 1173. u razdoblju vojnog uspjeha i prosperiteta Pise.
Godine 1272. izgradnja je nastavljena pod vodstvom arhitekta Giovannija di Simonea. U nastojanju da isprave nagib inženjeri su izgradili gornje katove s jednom stranom višom od druge. Izgradnja je ponovno zaustavljena 1284. godine, kada je Pisa poražena od Genove u bitci kod Melorije.
Sedmi kat je kasnije dovršen 1319. godine. Zvonik je konačno dodan 1372. godine. Sagradio ga je Tommaso di Andrea Pisano, koji je uspio uskladiti gotičke elemente zvonika s romaničkim stilom kule. Postoji sedam zvona, po jedan za svaku notu osnovne glazbene ljestvice. Najveći je postavljen 1655. Od 1990. do 2001. provedeno je strukturno jačanje tornja (za vrijeme tog perioda toranj nije bio dostupan za javnost).
Nakošen, ali preživio je stoljeća (čak i velike potrese koji ga nisu srušili - vjerojatno baš zbog mekog tla koje je ublažilo vibracije), no opasnost po toranj došla je za vrijeme Drugog s...
Toranj je slavan po tome što se naginje za oko 4 stupnja. Suprotno mišljenju nekih, namjera nipošto nije bila napraviti nagnuti toranj kako bi jednog dana zbog toga postao svjetski poznat. Kako smo i spomenuli, problem je bio u temeljima. Tlo na kojem su postavili temelje bilo je nestabilno, pretjerano mekano da bi moglo nositi zamišljeni toranj.
Postojala je kontroverza po pitanju tko je bio arhitekt tornja. Dugi niz godina vjerovalo se kako su arhitekti bili Guglielmo i Bonanno Pisano. Bonanno je bio poznati umjetnik iz Pise iz tog vremena, a njegovo ime je 1820. pronađeno u podnožju tornja. No, kasnije su se pojavile nove teorije koje sugeriraju da je Bonanno možda samo izradio ulazna vrata. 2001. napravljena je nova studija koja sugerira kako je originalni arhitekt zapravo bio stanoviti Diotisalvi koji je u Pisi projektirao i druge građevine (koje su ostale uspravne).
Toranj je počeo tonuti nakon što je gradnja 1178. prešla na drugi kat. To je bilo zbog samo tri metra temelja, postavljenih u slabom i nestabilnom tlu. Drugim riječima - dizajn je od početka imao mane. Izgradnja je kasnije zaustavljena gotovo cijelo stoljeće jer se Republika Pisa gotovo neprestano bavila bitkama s Genovom, Luccom i Firencom. Ta sudbina je zapravo bila dobra za toranj. Naime, dugi niz godina u kojima se na tornju nije radilo omogućio je da se zemlja pod njim "smiri - u suprotnom da su nastavili gradnju toranj bi se gotovo sigurno već srušio.
Izgradnja tornja odvijala se u tri faze tijekom ukupno 199 godina. Radovi u prizemlju zvonika od bijelog mramora počeli su 1173. u razdoblju vojnog uspjeha i prosperiteta Pise.
Godine 1272. izgradnja je nastavljena pod vodstvom arhitekta Giovannija di Simonea. U nastojanju da isprave nagib inženjeri su izgradili gornje katove s jednom stranom višom od druge. Izgradnja je ponovno zaustavljena 1284. godine, kada je Pisa poražena od Genove u bitci kod Melorije.
Sedmi kat je kasnije dovršen 1319. godine. Zvonik je konačno dodan 1372. godine. Sagradio ga je Tommaso di Andrea Pisano, koji je uspio uskladiti gotičke elemente zvonika s romaničkim stilom kule. Postoji sedam zvona, po jedan za svaku notu osnovne glazbene ljestvice. Najveći je postavljen 1655. Od 1990. do 2001. provedeno je strukturno jačanje tornja (za vrijeme tog perioda toranj nije bio dostupan za javnost).
Nakošen, ali preživio je stoljeća (čak i velike potrese koji ga nisu srušili - vjerojatno baš zbog mekog tla koje je ublažilo vibracije), no opasnost po toranj došla je za vrijeme Drugog s...
