Proteklih godina i mjeseci pitanje budućnosti Katalonije je jedna od udarnih tema u europskoj politici. Prošlogodišnji katalonski referendum za neovisnost u najbogatijoj španjolskoj pokrajini i istovremena španjolska represija, proglašenje neovisnosti, direktno preuzimanje vlasti Madrida, kao i egzil i utamničenje nekih katalonskih lidera, duboko je potreslo europsku i svjetsku javnost. Pokazalo se da su represivne mjere dale rezultat na kratki rok i da je Madrid uspio pacificirati svoju secesionističku pokrajinu, za sada, ali dugoročno bit će teško zadržati Kataloniju u okviru Španjolske.
Iz godine u godine sve veći broj Katalonaca podržava neovisnost i odcjepljenje, a loši postupci španjolskih središnjih vlasti samo potiču dodatnu želju za neovisnošću. Nedavni podaci anketa govore da oko 40 do 50% Katalonaca želi samostalnost, ali stvarna brojka bi mogla biti veća.
Postoji mnoštvo argumenata za neovisnost Katalonije, a među njima svakako prednjače oni ekonomski. Prvi adut u korist neovisnosti je stanovništvo. Katalonsko stanovništvo ukupno broji 7.5 milijuna. Iako ne postoji veličina stanovništva kao ekonomski argument, postoje i male i velike gospodarski uspješne zemlje. Luksemburg ima broj stanovništva manji od 600 000, a prema BDP-u po glavi stanovnika je najbogatija svjetska država. A tri najmnogoljudnije zemlje svijeta: Kina, Indija i Sjedinjene Države su također ekonomske uspješne priče svaka na svoj način. Ali izgleda da postoji zlatna sredina u pogledu broja stanovnika države kako bi ona bila uspješna. Države između 5 i 15 milijuna stanovnika su dovoljno brojne da nude svojim građanima mnogobrojne javne usluge, a također su ne prevelike pa mogu očuvati socijalnu koheziju. Tu spadaju Irska, Norveška, Švedska, Danska i Švicarska. Neovisna Katalonija bi se prirodno pridružila toj skupini država.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
