Proteklih godina i mjeseci pitanje budućnosti Katalonije je jedna od udarnih tema u europskoj politici. Prošlogodišnji katalonski referendum za neovisnost u najbogatijoj španjolskoj pokrajini i istovremena španjolska represija, proglašenje neovisnosti, direktno preuzimanje vlasti Madrida, kao i egzil i utamničenje nekih katalonskih lidera, duboko je potreslo europsku i svjetsku javnost. Pokazalo se da su represivne mjere dale rezultat na kratki rok i da je Madrid uspio pacificirati svoju secesionističku pokrajinu, za sada, ali dugoročno bit će teško zadržati Kataloniju u okviru Španjolske.
Iz godine u godine sve veći broj Katalonaca podržava neovisnost i odcjepljenje, a loši postupci španjolskih središnjih vlasti samo potiču dodatnu želju za neovisnošću. Nedavni podaci anketa govore da oko 40 do 50% Katalonaca želi samostalnost, ali stvarna brojka bi mogla biti veća.
Postoji mnoštvo argumenata za neovisnost Katalonije, a među njima svakako prednjače oni ekonomski. Prvi adut u korist neovisnosti je stanovništvo. Katalonsko stanovništvo ukupno broji 7.5 milijuna. Iako ne postoji veličina stanovništva kao ekonomski argument, postoje i male i velike gospodarski uspješne zemlje. Luksemburg ima broj stanovništva manji od 600 000, a prema BDP-u po glavi stanovnika je najbogatija svjetska država. A tri najmnogoljudnije zemlje svijeta: Kina, Indija i Sjedinjene Države su također ekonomske uspješne priče svaka na svoj način. Ali izgleda da postoji zlatna sredina u pogledu broja stanovnika države kako bi ona bila uspješna. Države između 5 i 15 milijuna stanovnika su dovoljno brojne da nude svojim građanima mnogobrojne javne usluge, a također su ne prevelike pa mogu očuvati socijalnu koheziju. Tu spadaju Irska, Norveška, Švedska, Danska i Švicarska. Neovisna Katalonija bi se prirodno pridružila toj skupini država.
Drugi argument koji ide u prilog neovisnosti je lokacija. Države ne mogu izabrati svoju geografsku lokaciju, ali se mogu potruditi da izvuku iz nje maksimum. Ako tvoje susjedne države ostvaruju uspjeh, i tvoja bi to mogla lako činiti i bit će potaknuta da to čini. Katalonija je u ovom slučaju vrlo sretna. Ima prosperitetne susjede, Francusku i ostatak Španjolske (iako bi odnosi s potonjom bili u početku neovisnosti prirodno loši). Ima obalu i to onu mediteransku. Katalonske luke, Barcelona i Tarragona su dvije najveće španjolske luke. Pomorski promet i turizam bi bili pokretači gospodarstva nove države.
Treći razlog koji govori u korist neovisnosti je činjenica da Katalonija već ima uspostavljenu relativno moćnu ekonomsku bazu. Ona je proizvodni centar, ima dvije top rangirane poslovne škole i bogat spektar uslužnih djelatnosti. Separatisti ističu da iako Katalonci čine tek 18% španjolskog stanovništva, oni generiraju više od 20% španjolskog BDP-a. Ako bi pokrajina bila u potpunosti neovisna, Barcelona bi sa svojih 1.6 milijuna stanovnika bila jedna od najatraktivnijih prijestolnica na planetu.
Četvrti važan argument je neupitno etablirani brend koji Katalonija posjeduje. Brend je neopipljiva prednost, ali može biti korišten kako bi se utjecalo na razne sektore gospodarstva. Ne treba posebno spominjati koliko nogometni klub F.C. Barcelona pridonosi promociji katalonskog identiteta. Irska je jako dobar primjer koja koristi svoj brend i educiranu radnu snagu kako bi napravila bazu za visokotehnološke američke tvrtke koje žele ući na europsko tržište. Samostalno bi Katalonija mogla biti spretna u privlačenju stranih investitora i posljedično bi se tako stvarala mnogobrojna radna mjesta.
Peti razlog zašto bi secesija bila pun pogodak je nejednak i nepošten odnos Madrida prema svojoj sjeveroistočnoj pokrajini. Nejednako ekonomsko partnerstvo je u pitanju koje se može opisati i izrazom ekonomska eksploatacija. Svake godine Katalonci su prisiljeni doprinositi 17 milijardi eura poreza u španjolski državni proračun. Ovi visoki zahtjevi su gurnuli Kataloniju u dugove i ostavili bogatu pokrajinu u velikim problemima da jedva isporučuje javne usluge svojim građanima. Odbijanje vlade u Madridu da Kataloniji jamči barem fiskalnu autonomiju koju npr. uživa Baskija, pokazuje se da samo putem neovisnosti će Barcelona moći preuzeti kontrolu nad svojim financijama i financijskoj budućnosti. Financijski razlaz može biti bolan, a može biti i gladak, a sve ovisi koju poziciju će zauzeti Madrid. Po svemu sudeći mogući razlaz ne bi bio lak , ali bi dugoročno bi ekonomski bio više nego isplativ.
Šesti argument u korist neovisnosti bila bi mogućnost stvaranja i vođenja neovisne vanjske politike koja bi mogla usmjeravati interese katalonskog naroda onako kako njemu odgovara. I sada, Barcelona i Katalonija imaju svoja predstavništva u stranim zemljama, ali nakon eventualne neovisnosti mogli bi procvjetati odnosi s drugim narodima i državama. Mogle bi se dovesti investicije i nova radna mjesta, ali bi i katalonske tvrtke mogle raditi na projektima u inozemstvu. Iako trenutno iz Bruxellesa dolazi neprijateljstvo prema katalonskoj stvari, Katalonija bi se vrlo vjerojatno nakon nekoliko godina mogla pridružiti Europskoj uniji koja ne bi imala izbora nego prihvatiti novu naciju. Zbog svoga geostrateškog položaja i svih drugih osobitosti EU bi apsolutno trebala novu članicu. Katalonska država bi imala prednosti od EU koje se poglavito odnose na slobodno tržište i europske fondove. Pritom bi trebalo razmisliti koju valutu koristiti, a po dosadašnjem lošem iskustvu Španjolske s eurom (čija je nefleksibilnost djelomično kriva za visoku nezaposlenost), samostalna valuta bi bila najbolje rješenje.
Sedmi adut za neovisnost je sloboda narodnog izbora. Narod mora imati pravo izabrati u kojoj će državi živjeti sve dok to čini na demokratski način. Mnogi Katalonci podržavaju neovisnost. Te brojke obično iznose oko 50% biračkog tijela. Bilo bi najbolje organizirati slobodni referendum kako bi se narod samoodredio i izjasnio podržava li neovisnost. Središnje vlasti u Madridu toga se žestoko boje pa zato su protiv takvog slijeda događaja. Boje se opravdano jer postoji vrlo velika mogućnost odcjepljenja. Da je suprotno odavno bi se referendum održao. Madrid zato ne želi dati veću autonomiju Kataloniji jer kad bi Katalonci počeli živjeti bolje i kvalitetnije zahvaljujući većim pravima unutar Španjolske još bi veći broj njih podržavao neovisnost. Ali izgleda da kako god da se središnje vlasti postave, izgubit će.
Zašto? Za jednostavno zato što po svojoj povijesti, nacionalnom identitetu, jeziku, kulturi i običajima, Katalonija nije Španjolska odnosno katalonski i španjolski narod su dva različita identiteta. To je osmi i najjači argument za neovisnost. Usprkos stoljećima nasilja od strane osvajačkih sila, Katalonci su uspjeli očuvati svoj jezik koji nije varijanta španjolskog već je nastao od vulgarnog latinskog jezika. Danas katalonski govori oko 9 milijuna ljudi. Katalonija ima dugu povijest koja datira u Rani srednji vijek što se vidi u oblikovanju zasebnih običaja i kulturnog identiteta u tom dobu. Osnova današnje Katalonije je osnovana još u 9. stoljeću. S usponom Grofovije Barcelone, Katalonija je postala moćna regionalna i pomorska sila u 11. stoljeću. Imala je svoja tradicionalna prava i parlament od 12. stoljeća koji će ostati u funkciji sve do 18. stoljeća, iako je Katalonija bila ujedinjena u Španjolsko Kraljevstvo. U 19. stoljeću počela se buditi katalonska nacionalna svijest što je vodilo prema želji za autonomijom i secesijom.
U prvoj polovici 20. stoljeća pokrajina je uživala autonomiju koja joj je ukinuta nakon pobjede nacionalista u građanskom ratu 1939. Nakon Francove smrti 1975. Katalonija je povratila svoj autonomni status što joj je pomoglo da se bolje razvija. Katalonija je danas najprosperitetnija španjolska regija koja je uspješna u financijskom sektoru, industriji, graditeljstvu, poljoprivredi, pomorstvu, turizmu, visokoj tehnologiji... Međutim, još uvijek središnje vlasti koče razvoj ove pokrajine koja ima čvrste argumente za neovisnost.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
