Bitka kod Borodina, na putu prema Moskvi, 7. rujna 1812. godine, bila je najveća i najkrvavija bitka Napoleonskih ratova (koji su trajali od 1803. do 1815.), uz Bitku za Wagram 1809. (sjeveroistočno od Beča). U bitci kod Borodina sudjelovalo je najmanje 250,000 vojnika (vjerojatno i više), a sukobila se Napoleonova Grande Armée (Velika armija) i vojska Ruskog carstva. U samo jednom danu izginulo je između 70,000 i 80,000 vojnika. Bila je to presudna bitka, bitka koja će promijeniti i sam tijek povijesti.
Podsjetimo, Napoleon Bonaparte bio je istaknuti francuski vojskovođa i francuski car - nakon revolucionarnih godina francusko društvo ponovno je željelo "stabilnost" i upravo je to i dobilo u liku Napoleona koji je pak pokrenuo ogromnu vojnu kampanju s ciljem osvajanja svega pred sobom.
Napoleon je, malo je reći, bio popriličan megaloman. Sebe je vidio kao jednu od najvažnijih povijesnih ličnosti, uz bok Aleksandru Velikom, Juliju Cezaru... Jednom prilikom je poručio: "Vidio sam sebe kako marširam prema Aziji, na slonu, s turbanom na glavi, a u mojoj ruci bio je novi Kuran kojeg bi sastavio prema svojim potrebama".
No, je li Napoleon zaista želio "pokoriti svijet" (kao recimo Aleksandar Veliki koji jest pokorio gotovo sav "znani svijet")? Neki će reći kako ga je ego vodio prema tome, no to nije bilo realno, a i sam Napoleon bio je veliki poznavatelj povijesti što znači da je jako dobro znao kako carstva na kraju završavaju... Ne, nije Napoleon krenuo u osvajanje svijeta već u pokoravanje Europe. Naime, govorimo o periodu neposredno nakon Francuske revolucije, periodu u kojem je cijela Europa strahovala da će joj se dogoditi isto. U konačnici taj strah je bio i opravdan - gotovo sve kasnije revolucije, na ovaj ili onaj način, bile su inspirirane Francuskom, pa čak i ruska Oktobarska revolucija koja će se dogoditi više od stoljeća kasnije.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
