Porazom Njemačke i Italije u Europi, još je jedino Japan ostao u grčevitom ratu na strani sila osovine. Japanska stalna napredovanja na pacifičkom bojištu učinila su ga tada američkim "idealnim ciljem" za prvo testiranje atomske bombe. Neki će danas reći kako se ovaj zločin "morao desiti" kako bi se zaustavio Japan, no mnogi se slažu kako to nije tako te ističu da je za japansku kapitulaciju bilo dovoljno da SAD demonstrira svoje razorno novo oružje na prostoru gdje se ne bi dogodile ljudske žrtve. Japanska kapitulacija očito nije bila jedini cilj - željelo se "uživo" vidjeti kakav će učinak ovo smrtonosno oružje imati.
Svake obljetnice u vijestima se spominje broj žrtava i poruka da se svijet mora razoružati kada je riječ o nuklearnim arsenalima. No, kako vrijeme prolazi gotovo da se više ni ne ističe toliko počinitelj, kao ni činjenica da je tog strašnog 6. i 9. 1945. počinjen jedan od najvećih ratnih zločina u ljudskoj povijesti. Ubijeno je preko 250,000 ljudi, što od direktnog napada, što od strašnih posljedica.
Danas je jedno drugo vrijeme, Japan i SAD su saveznici, a nuklearni holokaust oko kojeg su mnogi strahovali za vrijeme Hladnog rata, srećom po nas i cijelu planetu, nije se dogodio. Nažalost nalazimo se u nekom vremenu obnove Hladnog rata, izgradnje novih nuklearnih bombi... Baš zbog toga cijela priča o tragedijama Hirošime i Nagasakija ne smije nikada pasti u zaborav.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.