William Wallace bio je škotski vitez koji je postao jedan od glavnih vođa za vrijeme Prvog škotskog rata za neovisnost od Engleza. Rat se vodio od 1296. do 1328. i Škoti su uspjeli, porazili su Engleze i vratili svoju neovisnost.
Zapravo do rata je došlo nizom tragičnih okolnosti po Škote. Dugi niz godina, gotovo 4 desetljeća, Škotskom je vladao kralj Alexander III - od 1249. do 1286. godine (rođen je 1241., a na vlasti je od svoje 7. godine). Bio je to period mira i prosperiteta za Škotsku No, u njegovoj 44. godini života dogodila se tragedija - pao je s konja i poginuo.
Prijestolonasljednica bila je njegova unuka, Margaret, dama od Norveške. Da, već tada imao je odraslu unuku - naime, kralj Alexander III oženio se već s 10 godina za Margaret od Engleske (ona je tada imala 9 godina). Dakako, nisu odmah krenuli sa "stvaranjem potomstva" - imali su troje djece, prvo dijete, kćer također po imenu Margaret, kraljica mu je rodila 1261. kada je imala 20 godina, a on 21. Njihova kćer Margaret udat će se za norveškog kralja Erica II - i to "tek" s 20 godina što je bilo izuzetno kasno za jednu članicu kraljevske obitelji. Neposredno nakon udaje, 1283., Ericu II rodit će kćer - treću Margaret u ovoj našoj priči, dakle unuku Alexandera III koji je pao s konja i preminuo kada mu je unuka imala svega 3 godine. No, upravo ona bila je prijestolonasljednica škotske krune.
Mlada Margaret, unuka škotskog kralja Alexandera III tragično je preminula prije no što je stigla preuzeti škotsku krunu1290., kada je unuka Margaret imala 7 godina došlo je vrijeme da je prebace iz Norveške u Škotsku gdje je trebala postati kraljica. No, još jednom tragična sudbina pogađa. Bilo je to teško putovanje na kojem se Margaret uskoro razboljela - pozlilo joj je vjerojatno od trovanja hranom. Putovanje je prekinuto i brod je pristao na norveškom otoku Orkney. Margaret će tamo provesti svojih zadnjih 7 dana života - od komplikacija trovanjem preminut će krajem rujna 1290.
Dakle, Škotska se odjednom našla i bez kralja i bez prijestolonasljednice. Što je uslijedilo? Jedino što se moglo i očekivati - velika politička kriza. Vodeće plemićke obitelji počele su se međusobno prepirati po pitanju tko bi od njih trebao biti novi kralj. Zemlja se uskoro našla na rubu građanskog rata, a toga su itekako bili svjesni njeni susjedi Englezi koji su u svemu tome vidjeli jako dobru priliku da preuzmu Škotsku i podrede je sebi.
Škoti su čak, pomalo naivno, pozvali engleskog kralja, Edwarda I, da bude arbitar te im pomogne odlučiti tko bi trebao od škotskog plemstva biti novi kralj. Edward je bio voljan "pomoći", ali na način da im nametne sebe kao novog gospodara! Engleska vojska krenula je na Škotsku, ostvarila niz pobjeda na terenu i podredila je sebi (uhitivši pritom na stotine škotskih plemića). Edward se ipak "držao riječi" - odabrao je 1292. za novog škotskog kralja Johna Balliola, no bio je to "kralj" u njegovoj šaci, marioneta, a Škotska je bila de-facto okupirana od strane Engleza postavši njihov vazal. Škoti, dakako, nikako nisu voljeli Balliola te su ga nazivali "praznim odijelom".
John Balliol - škotski kralj, no zapravo engleska marionetaNezadovoljstvo u Škotskoj je bujalo i uskoro izbija pobuna protiv Engleza. Poveo ju je u ljeto 1297. Andrew Moray. Kralj-marioneta Balliol pao je s vlasti već godinu dana ranije, pobjegavši u Francusku (gdje mu se gubi trag). Kreće rat između Škota i Engleza.
Uskoro je glavni vođa škotske pobune postao Robert the Bruce - koji će se 1306. proglasiti i škotskim kraljem. Upravo je Robert the Bruce bio neustrašivi vojskovođa kojeg će se kasnije pamtiti po imenu "Hrabro srce" (eng. Braveheart), a ne William Wallace kako nam to sugerira poznati film Mel Gibsona iz 1995. godine. No, William Wallace je svakako bio važna ličnost te se i dan danas u Škotskoj pamti kao jedan od njenih najvećih heroja (opjevan je u poznatoj pjesmi iz 15. stoljeća "The Wallace").
Bio je jedan od vođa važne bitke protiv Engleza, ostat će zapamćen po pobjedi kod mosta Stirling. No, Bitka kod Falkirka 22. srpnja 1298. bit će njegov pad - tu se na bojištu susreo "licem u lice" s engleskim kraljem Edwardom I koji je vodio englesku vojsku (zapravo mnogi vojnici bili su velški plaćenici) dok je on bio predvodnik škotske vojske. Obje strane izgubile su oko 2,000 vojnika, no Englezi - kojih je bilo više nego dvostruko više (6,000 prema 15,000) - su ipak pobijedili.
Kip Williama Wallace u škotskom gradu Aberdeen, autor fotografije: Axis12002 / WikiMedia / javna domena
Wallace je uspio izbjeći zarobljavanje, no kojih 2 tjedna kasnije, 5. kolovoza 1298. izdat će ga jedan od njegovih viteza, John de Menteith, te ga predati Englezima.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
