Na današnji dan, 4. veljače 1945., započela je Konferencija u Jalti, poznata i pod nazivom Krimska konferencija. Trajala je do 11. veljače te će na njoj sudjelovati tzv. "Velika trojka", lideri pobjedničkih sila u Drugom svjetskom ratu (koji još nije bio gotov, no do tada je već bilo očito da Sile osovine isti gube) - sastali su se američki predsjednik Franklin D. Roosevelt, britanski premijer Winston Churchill te sovjetski premijer Josif Staljin. Cilj je bio dogovoriti ustroj i reorganizaciju postratne Njemačke i Europe. Konferencija je održana u Jalti, na poluotoku Krimu, a održavala se na prostoru tri palače - Livadia, Jusupov, i Vorontsov.
Bila je to jedna od tri ključne konferencije na kojima će sudjelovati lideri SSSR-a, SAD-a i Britanije - prethodila joj je Konferencija u Teheranu 1943., a nakon Jalte uslijedit će još Konferencija u Potsdamu u srpnju 1945. Važna konferencija održana je i u listopadu 1944. u Moskvi, no na istoj nije bilo Roosevelta (pa su Staljin i Churchill "u miru" nacrtali podjelu Europe na zapadnu i sovjetsku sferu interesa).
Donekle kontroverzna činjenica je da u Jalti nije bio prisutan Charles de Gaulle, odnosno predstavnik Francuske, što sam Charles pripisuje animozitetu Roosevelta prema njemu, iako ni SSSR nije bio voljan uključivati Francusku.
Gdje je bila fronta u vrijeme održavanja Konferencije u Jalti? Na zapadu su saveznici (SAD, Britanija, Kanada, Francuska i Belgija) već oslobodili cijelu Francusku i Belgiju te su se borbe vodile na granici s Njemačkom. Na istoku sovjetske snage već su pak bile na 65 kilometara od Berlina, a Nijemce su već izbacili iz Poljske, Rumunjske i Bugarske. Teritoriji koje je Njemačka u vrijeme Jalte kontrolirala bili su: teritorij same Njemačke, Nizozemska, Norveška, Danska, Austrija, sjever Italije i sjeverni dijelovi Jugoslavije.
Na održavanje konferencije pozvao je Roosevelt i htio je da to bude na nekom neutralnom mjestu, predlagao je Maltu, Cipar... Ali Staljin je to odbio te je tražio da bude njemu bliže, na Krimu (činjenica da nije volio letjeti je također jedan od razloga). No, da bi ipak ugodio Rooseveltu njega je postavio kao de-facto organizatora - zato na svim slikama Roosevelt sjedi u sredini (a iste je napravio Rooseveltov službeni fotograf).
Dakako, sva trojica imala su svoje agende. Roosevelt je želio da se SSSR uključi u rat protiv Japana. Churchill je tražio da se uspostave nove demokratske vlasti u oslobođenoj Europi, dok je Staljin pak imao na umu kako ojačati sigurnosni položaj SSSR primarno se fokusirajući na Poljsku. Sovjetski lider istaknuo je kako je Poljska više puta kroz povijest bila koridor preko kojeg se pokretao napad na Rusiju te kako ovo mora biti prekretnica koja će to trajno zaustaviti. Rekao je kako SSSR želi vidjeti "snažnu i neovisnu Poljsku", no u isto vrijeme nije se odricao dijelova Poljske koje je SSSR uzeo 1939. godine te je rekao kao se teritorij Poljskoj mora namiriti na račun Njemačke. Obećao je, valjda da ugodi Churchillu, kako će se u Poljskoj održati slobodni demokratski izbori (izbori kasnije i jesu održani, no pod čvrstom komunističkom kontrolom).Staljin i Roosevelt
Staljin je pristao i na Rooseveltov zahtjev da SSSR uđe u rat protiv Japana, no zauzvrat je tražio da SAD prizna mongolsku neovisnost od Kine (naime, Mongolska Narodna Republika je još od 1924. zapravo sovjetski satelit). Nadalje, traži i da SSSR-u pripadnu Karafuto i Kurilski otoci koje je Rusija izgubila u ratu s Japanom 1905. godine. Svi zahtjevi su dogovoreni. Staljin se pak obvezao ući u rat protiv Japana tri mjeseca nakon što Njemačka bude poražena.Kolorizirana verzija poznate fotografije
Pristao je Staljin i na ulazak SSSR u Ujedinjene Narode - organizaciju čije stvaranje je zagovarao Roosevelt kao nasljednicu propale Lige Naroda. Pritom su dogovorili kako u tim Ujedinjenim Narodima njih troje moraju imati pravo veta u sklopu predloženog Vijeća sigurnosti. Ta odluka ostala je do današnjih dana, no u međuvremenu pravo veta još su dobile i Francuska i Kina (Rusija, kao nasljednica SSSR-a, zadržala je pravo veta).Roosevelt i Churchill
Što se tiče Njemačke, dogovoreno je kako će ona nakon poraza biti podijeljena na tri okupacijske zone - američku, britansku i sovjetsku. Tada su Britanci i Amerikanci na prostoru svojih zona odlučili formirati još jednu, francusku okupacijsku zonu, očito kako ne bi baš previše naljutili i marginalizirali Charlesa de Gaullea (bio je to zapravo Churchillov plan na koji je Roosevelt nevoljko pristao, a Staljin se poprilično oštro protivio). No, Charles de Gaulle je svejedno bio ljut zbog činjenice da se linije na karti povlače bez njegovog prisustva. Kasnije je poslao vojsku da okupira i Stuttgart što je izazvalo napetosti među saveznicima, a De Gaulle se povukao tek nakon što je SAD Francuskoj zaprijetio sa suspenzijom sve osnovne ekonomske potpore.Za konferencijskim stolom
Završna odluka konferencije zvala se "Deklaracija o oslobođenoj Europi", a ovo su neke od njenih točaka:
- Njemačka se mora bezuvjetno predati te će se podijeliti u okupacijske zone.
- Nakon rata bit će provedena vojna, ekonomska i politička demobilizacija i denacifikacija Njemačke i da se pritom osigura plaćanje ratnih reparacija.
- Poljska istočna granica ići će uz tzv. Curzon liniju - drugim riječima, SSSR dobiva teritorij koji je od Poljske okupirao 1939., a Poljska će pak na zapadu kao kompenzaciju dobiti dio prethodno njemačkog teritorija.
- SSSR će sudjelovati u Ujedinjenim narodima.
- Da će SSSR otpočeti ratne aktivnosti protiv Japana u roku od 90 dana nakon što bude poražena Njemačka.
- Da će saveznici surađivati u progonu nacističkih ratnih zločinaca (a nacistički vođe bit će pogubljeni).
- Staljin je želio da sve zemlje SSSR-a (njih 16) dobiju mjesto u UN-u (na kraju je to dato samo Ukrajini i Bjelorusiji).
Što se tiče Poljske, Staljin je uspio uvjeriti Churchilla da će dozvoliti slobodne i demokratske izbore. Staljin je za vrijeme konferencije čak rekao kako su Rusi učinili "mnogo grijeha" prema Poljacima kroz povijest te kako njegov SSSR sada želi to ispraviti (podsjetnik - Staljin nije bio Rus već Gruzijac). Churchill mu je naivno povjerovao, čak je nakon konferencije rekao: "Jadni Neville Chamberlain mislio je da može vjerovati Hitleru. Bio je u krivu, no ja mislim da nisam u krivu u vezi Staljina". Naravno, bio je u krivu - Staljin je osigurao da se u Poljskoj instalira pro-sovjetska komunistička vlast, a uslijedio je i progon, kao i egzekucije pro-zapadnih Poljaka, naročito lidera poljske Domovinske vojske (AK - Armia Krajowa), ključnog poljskog pokreta otpora.Staljin i Churchill
Nakon pak same konferencije izgledalo je kao da je Staljin zaista odustao od ambicije da nastavi dominirati Poljskom. To je zabrinulo sovjetskog ministra vanjskih poslova Vjačeslava Molotova koji je u privatnosti upitao Staljina zar ovaj dogovor sada znači da će propasti sovjetski planovi za Poljsku? Staljin mu je kratko odgovorio: "Ne brini se. Napravit ćemo kasnije po svom".Vjačeslav Molotov (sovjetski MVP) i Josif Staljin
Da je pak Churchill uskoro shvatio kako ipak ne može vjerovati Staljinu kada je riječ o Poljskoj pokazuje i podatak da je u proljeće te 1945. u najstrožoj tajnosti dao pripremiti čak i plan za oružani sukob sa SSSR-om - tzv. "Operacija Nezamislivo". Cilj iste, koja se nikada nije materijalizirala, bio je napasti sovjetske snage na istoku Europe kako bi ih se prisilile da ispoštuju obećanje koje su dali po pitanju Poljske.
Da su možda Sovjeti ipak bili svjesni tih planova pokazuje činjenica da je u lipnju 1945. legendarni sovjetski general Georgij Žukov iznenada naredio sovjetskim snagama u Poljskoj da se regrupiraju i pripreme na obranu. Je li netko tajno Sovjetima dojavio što se sprema? Moguće je. U svakom slučaju manevri u Poljskoj dali su Zapadnim silama do znanja da "elementa iznenađenja" biti neće, zbog čega se možda i odustalo od provedbe "Operacije Nezamislivo". Dakako, ta priča oko Poljske zapravo je već početak novog rata, Hladnog rata, koji će potrajati sve do raspada SSSR-a. No, sudeći prema današnjim napetostima između Moskve i Zapada, mnogi će se složiti kako Hladni rat, u jednoj novoj verziji, i dalje traje.
Dodatak:
Povodom 75. obljetnice Konferencije u Jalti rusko ministarstvo obrane objavilo je neke do sada još neviđene fotografije tog važnog povijesnog događaja. Posebno je recimo zanimljiva fotografija sovjetskih i američkih mornara ratne mornarice koji sudjeluju na večeri u Sevastopolju na Krimu - zanimljiva je zbog činjenice da sjede zajedno za stolom, a neki od američkih mornara su crnci. U Sevastopolju sjedili su zajedno s bijelcima, što u SAD-u ne bi u to vrijeme (1945.) bilo moguće jer je na snazi još uvijek bila rasna segregacija.
Kolekcija novoobjavljenih fotografija (izvor: Rusko ministarstvo obrane):
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.