Jedan od najpoznatijih crnaca u Americi sredinom prošlog stoljeća svakako je bio slavni Paul Robeson - pjevač, glumac, ali i istaknuti politički aktivist.
Robeson je zastupao stavove zbog kojih je na sebe privukao veliku potporu, ali i ogromnu mržnju - otvoreno je izražavao svoje simpatije prema Sovjetskom Savezu (čak je i prepjevao sovjetsku himnu na engleskom jeziku), snažno se zalagao protiv rata, pozivao je na de-kolonizaciju Afrike te je bio istaknuti borac za prava crnaca u SAD-u.
Bio je visoko školovan, studirajući na fakultetu Rutgers College u New Jerseyu, Columbia University u New Yorku, te kasnije i na Fakultetu za orijentalne i afričke studije u Londonu 1934. Također u mladosti bio je i uspješan sportaš. Upravo u Londonu počeo je i njegov politički aktivizam nakon susreta s anti-imperijalističkim studentima, ali i nezaposlenim radnicima.
Podupirao je anti-fašističke snage u Španjolskom građanskom ratu, aktivno je sudjelovao u Pokretu za građanska prava u SAD-u , no njegove otvorene simpatije prema SSSR-u i komunizmu, kao i oštra kritika američke vanjske politike, dovele su ga na "crnu listu" u vrijeme Makartizma, odnosno progona ljevičara u SAD-u.
Zbog njegovog aktivizma i političkih stavova 50-ih mu je oduzeta putovnica. Bez putovnice neće moći otputovati 1952. u Moskvu gdje mu je trebala biti uručena Međunarodna Staljinova nagrada, sovjetsko priznanje (primio ju je u New Yorku). Iako je Staljin već tada bio omražen među brojnim ljevičarskim krugovima, Robeson nije bio kritičar sovjetskog lidera, upravo suprotno - nakon Staljinove smrti u travnju 1953. napisao je pjesmu "Mom dragom drugu".
Tek nakon završetka ere Makartizma u SAD-u je Robeson ponovno dobio natrag svoju putovnicu. 1958. kreće na svjetsku turneju, a u kolovozu 1958. nastupio je u Moskvi, na prepunom Lužnjiki stadionu gdje je pjevao ruske klasike i američke poznate pjesme. On i njegova supruga Eslanda Goode (zvana Essie) nakon toga su posjetili Jaltu gdje su neko vrijeme proveli kao gosti tadašnjeg sovjetskog lidera Nikite Hruščova.
VIDEO: Paul Robeson u Moskvi, 1958.
No, u svojoj domovini, zbog svojih političkih stavova, bit će sustavno ignoriran i diskriminiran, a i sve je učinjeno kako bi se umanjili njegovi prihodi. 60-ih godina odlazi u mirovinu te tiho i skromno živi ostatak života u Philadelphiji gdje će 1976. u 77-oj godini preminuti.No u kontekstu današnje priče vratit ćemo se nekoliko desetljeća unatrag, u 1949. - kod grada Peekskill, okrug Westchester u saveznoj državi New York, 4. rujna Paul Robeson trebao je održati veliki koncert na otvorenom.
Bio je to koncert kojeg su organizirali sindikati i organizatori pokreta za građanska prava, većina posjetitelja su pak bili crnci i Židovi, a kada je najavljeno da će glavna zvijezda večeri biti upravo Paul Ro...
Robeson je zastupao stavove zbog kojih je na sebe privukao veliku potporu, ali i ogromnu mržnju - otvoreno je izražavao svoje simpatije prema Sovjetskom Savezu (čak je i prepjevao sovjetsku himnu na engleskom jeziku), snažno se zalagao protiv rata, pozivao je na de-kolonizaciju Afrike te je bio istaknuti borac za prava crnaca u SAD-u.
Bio je visoko školovan, studirajući na fakultetu Rutgers College u New Jerseyu, Columbia University u New Yorku, te kasnije i na Fakultetu za orijentalne i afričke studije u Londonu 1934. Također u mladosti bio je i uspješan sportaš. Upravo u Londonu počeo je i njegov politički aktivizam nakon susreta s anti-imperijalističkim studentima, ali i nezaposlenim radnicima.
Podupirao je anti-fašističke snage u Španjolskom građanskom ratu, aktivno je sudjelovao u Pokretu za građanska prava u SAD-u , no njegove otvorene simpatije prema SSSR-u i komunizmu, kao i oštra kritika američke vanjske politike, dovele su ga na "crnu listu" u vrijeme Makartizma, odnosno progona ljevičara u SAD-u.
Zbog njegovog aktivizma i političkih stavova 50-ih mu je oduzeta putovnica. Bez putovnice neće moći otputovati 1952. u Moskvu gdje mu je trebala biti uručena Međunarodna Staljinova nagrada, sovjetsko priznanje (primio ju je u New Yorku). Iako je Staljin već tada bio omražen među brojnim ljevičarskim krugovima, Robeson nije bio kritičar sovjetskog lidera, upravo suprotno - nakon Staljinove smrti u travnju 1953. napisao je pjesmu "Mom dragom drugu".
Tek nakon završetka ere Makartizma u SAD-u je Robeson ponovno dobio natrag svoju putovnicu. 1958. kreće na svjetsku turneju, a u kolovozu 1958. nastupio je u Moskvi, na prepunom Lužnjiki stadionu gdje je pjevao ruske klasike i američke poznate pjesme. On i njegova supruga Eslanda Goode (zvana Essie) nakon toga su posjetili Jaltu gdje su neko vrijeme proveli kao gosti tadašnjeg sovjetskog lidera Nikite Hruščova.
VIDEO: Paul Robeson u Moskvi, 1958.
No, u svojoj domovini, zbog svojih političkih stavova, bit će sustavno ignoriran i diskriminiran, a i sve je učinjeno kako bi se umanjili njegovi prihodi. 60-ih godina odlazi u mirovinu te tiho i skromno živi ostatak života u Philadelphiji gdje će 1976. u 77-oj godini preminuti.No u kontekstu današnje priče vratit ćemo se nekoliko desetljeća unatrag, u 1949. - kod grada Peekskill, okrug Westchester u saveznoj državi New York, 4. rujna Paul Robeson trebao je održati veliki koncert na otvorenom.
Bio je to koncert kojeg su organizirali sindikati i organizatori pokreta za građanska prava, većina posjetitelja su pak bili crnci i Židovi, a kada je najavljeno da će glavna zvijezda večeri biti upravo Paul Ro...
