Jedan od najpoznatijih crnaca u Americi sredinom prošlog stoljeća svakako je bio slavni Paul Robeson - pjevač, glumac, ali i istaknuti politički aktivist.
Robeson je zastupao stavove zbog kojih je na sebe privukao veliku potporu, ali i ogromnu mržnju - otvoreno je izražavao svoje simpatije prema Sovjetskom Savezu (čak je i prepjevao sovjetsku himnu na engleskom jeziku), snažno se zalagao protiv rata, pozivao je na de-kolonizaciju Afrike te je bio istaknuti borac za prava crnaca u SAD-u.
Paul Robeson 1925. (izvor fotografije: Sasha/Getty Images)Bio je visoko školovan, studirajući na fakultetu Rutgers College u New Jerseyu, Columbia University u New Yorku, te kasnije i na Fakultetu za orijentalne i afričke studije u Londonu 1934. Također u mladosti bio je i uspješan sportaš. Upravo u Londonu počeo je i njegov politički aktivizam nakon susreta s anti-imperijalističkim studentima, ali i nezaposlenim radnicima.
Podupirao je anti-fašističke snage u Španjolskom građanskom ratu, aktivno je sudjelovao u Pokretu za građanska prava u SAD-u , no njegove otvorene simpatije prema SSSR-u i komunizmu, kao i oštra kritika američke vanjske politike, dovele su ga na "crnu listu" u vrijeme Makartizma, odnosno progona ljevičara u SAD-u.
Zbog njegovog aktivizma i političkih stavova 50-ih mu je oduzeta putovnica. Bez putovnice neće moći otputovati 1952. u Moskvu gdje mu je trebala biti uručena Međunarodna Staljinova nagrada, sovjetsko priznanje (primio ju je u New Yorku). Iako je Staljin već tada bio omražen među brojnim ljevičarskim krugovima, Robeson nije bio kritičar sovjetskog lidera, upravo suprotno - nakon Staljinove smrti u travnju 1953. napisao je pjesmu "Mom dragom drugu".
Tek nakon završetka ere Makartizma u SAD-u je Robeson ponovno dobio natrag svoju putovnicu. 1958. kreće na svjetsku turneju, a u kolovozu 1958. nastupio je u Moskvi, na prepunom Lužnjiki stadionu gdje je pjevao ruske klasike i američke poznate pjesme. On i njegova supruga Eslanda Goode (zvana Essie) nakon toga su posjetili Jaltu gdje su neko vrijeme proveli kao gosti tadašnjeg sovjetskog lidera Nikite Hruščova.
No, u svojoj domovini, zbog svojih političkih stavova, bit će sustavno ignoriran i diskriminiran, a i sve je učinjeno kako bi se umanjili njegovi prihodi. 60-ih godina odlazi u mirovinu te tiho i skromno živi ostatak života u Philadelphiji gdje će 1976. u 77-oj godini preminuti.
Hudson/Getty Images
No u kontekstu današnje priče vratit ćemo se nekoliko desetljeća unatrag, u 1949. - kod grada Peekskill, okrug Westchester u saveznoj državi New York, 4. rujna Paul Robeson trebao je održati veliki koncert na otvorenom.
Bio je to koncert kojeg su organizirali sindikati i organizatori pokreta za građanska prava, većina posjetitelja su pak bili crnci i Židovi, a kada je najavljeno da će glavna zvijezda večeri biti upravo Paul Robeson, došlo je do izbijanja nemira.
Koncert se inicijalno trebao održati 27. kolovoza 1949. te je zbog nemira prebačen na 4. rujna. Naime, kada su ljudi počeli dolaziti na koncert napala ih je gnjevna rulja s kamenjem i bejzbol palicama. 13 osoba je teško ozlijeđeno, a lokalna policija nije učinila gotovo ništa. O kakvim izgrednicima se radi dovoljno govori podatak da je nakon najave ovog koncerta 748 osoba odmah dalo zahtjev za članstvom u zloglasnom Ku Klux Klanu u okrugu Westchester . Upravo su KKK bili među glavnim napadačima na posjetitelje, a tamo su također dolazili s gorućim križevima te su zapalili lutku Paula Robesona.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
