Jedan od najpoznatijih crnaca u Americi sredinom prošlog stoljeća svakako je bio slavni Paul Robeson - pjevač, glumac, ali i istaknuti politički aktivist.
Robeson je zastupao stavove zbog kojih je na sebe privukao veliku potporu, ali i ogromnu mržnju - otvoreno je izražavao svoje simpatije prema Sovjetskom Savezu (čak je i prepjevao sovjetsku himnu na engleskom jeziku), snažno se zalagao protiv rata, pozivao je na de-kolonizaciju Afrike te je bio istaknuti borac za prava crnaca u SAD-u.
Paul Robeson 1925. (izvor fotografije: Sasha/Getty Images)Bio je visoko školovan, studirajući na fakultetu Rutgers College u New Jerseyu, Columbia University u New Yorku, te kasnije i na Fakultetu za orijentalne i afričke studije u Londonu 1934. Također u mladosti bio je i uspješan sportaš. Upravo u Londonu počeo je i njegov politički aktivizam nakon susreta s anti-imperijalističkim studentima, ali i nezaposlenim radnicima.
Podupirao je anti-fašističke snage u Španjolskom građanskom ratu, aktivno je sudjelovao u Pokretu za građanska prava u SAD-u , no njegove otvorene simpatije prema SSSR-u i komunizmu, kao i oštra kritika američke vanjske politike, dovele su ga na "crnu listu" u vrijeme Makartizma, odnosno progona ljevičara u SAD-u.
Zbog njegovog aktivizma i političkih stavova 50-ih mu je oduzeta putovnica. Bez putovnice neće moći otputovati 1952. u Moskvu gdje mu je trebala biti uručena Međunarodna Staljinova nagrada, sovjetsko priznanje (primio ju je u New Yorku). Iako je Staljin već tada bio omražen među brojnim ljevičarskim krugovima, Robeson nije bio kritičar sovjetskog lidera, upravo suprotno - nakon Staljinove smrti u travnju 1953. napisao je pjesmu "Mom dragom drugu".
Tek nakon završetka ere Makartizma u SAD-u je Robeson ponovno dobio natrag svoju putovnicu. 1958. kreće na svjetsku turneju, a u kolovozu 1958. nastupio je u Moskvi, na prepunom Lužnjiki stadionu gdje je pjevao ruske klasike i američke poznate pjesme. On i njegova supruga Eslanda Goode (zvana Essie) nakon toga su posjetili Jaltu gdje su neko vrijeme proveli kao gosti tadašnjeg sovjetskog lidera Nikite Hruščova.
No, u svojoj domovini, zbog svojih političkih stavova, bit će sustavno ignoriran i diskriminiran, a i sve je učinjeno kako bi se umanjili njegovi prihodi. 60-ih godina odlazi u mirovinu te tiho i skromno živi ostatak života u Philadelphiji gdje će 1976. u 77-oj godini preminuti.
Hudson/Getty Images
No u kontekstu današnje priče vratit ćemo se nekoliko desetljeća unatrag, u 1949. - kod grada Peekskill, okrug Westchester u saveznoj državi New York, 4. rujna Paul Robeson trebao je održati veliki koncert na otvorenom.
Bio je to koncert kojeg su organizirali sindikati i organizatori pokreta za građanska prava, većina posjetitelja su pak bili crnci i Židovi, a kada je najavljeno da će glavna zvijezda večeri biti upravo Paul Robeson, došlo je do izbijanja nemira.
Koncert se inicijalno trebao održati 27. kolovoza 1949. te je zbog nemira prebačen na 4. rujna. Naime, kada su ljudi počeli dolaziti na koncert napala ih je gnjevna rulja s kamenjem i bejzbol palicama. 13 osoba je teško ozlijeđeno, a lokalna policija nije učinila gotovo ništa. O kakvim izgrednicima se radi dovoljno govori podatak da je nakon najave ovog koncerta 748 osoba odmah dalo zahtjev za članstvom u zloglasnom Ku Klux Klanu u okrugu Westchester . Upravo su KKK bili među glavnim napadačima na posjetitelje, a tamo su također dolazili s gorućim križevima te su zapalili lutku Paula Robesona.
4. rujna 1949. koncert je ipak održan, pojavilo se oko 20,000 ljudi, ali ovog puta stvari se nisu prepuštale slučaju (i očigledno pristranoj policiji) pa je tako osiguranje organizirala Komunistička partija zajedno s nekoliko ljevičarskih sindikata. Napravili su ljudski štit oko lokacije koncerta na način da čak ni policija nije smjela pristupiti. Glazbenici su održali koncert, kao i Robeson, bez incidenta.
No, sukobi su zato izbili nakon koncerta, kad su se ljudi vraćali. Gnjevna gomila napadala je kamenjem autobuse uzvikujući "idite u Rusiju, crnčuge!". Automobili su zaustavljani, ljudi izvlačeni vani i prebijani. Više od 140 osoba je ozlijeđeno te noći dok je policija samo mirno stajala sa strane.
Uskoro su se uključili i pripadnici policije - ali na strani napadača! Video snimkom zabilježena je scena u kojoj dvojica policajaca brutalno prebijaju Eugena Bullarda, prvog crnog američkog vojnog pilota iz Prvog svjetskog rata. Scena je kasnije ukomponirana u dokumentarni film "Paul Robeson: Tribute to an Artist" koji je nagrađen i Oscarom. Unatoč činjenici da se jasno vidjelo koji pripadnici policije sudjeluju u nasilju, nitko nikada nije procesuiran.
Sukob je izazvao veliku buru reakcija u javnosti. Dok su jedni prosvjedovali protiv nasilja, drugi su zagovarali uporabu sile protiv "komunističke enklave"...
Tek 50 godina kasnije, u rujnu 1999., lokalne vlasti u okrugu Westchester, javno su se ispričale žrtvama nasilja te je tada održana Ceremonija pomirenja povodom 50. obljetnice izgreda u Peekskillu. Na ceremoniji su govorili Robesonov sin, Paul Robeson, Jr., ali i pjevač Peter Seeger koji je bio jedan od glazbenika koji su nastupili te noći u rujnu 1949.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
