Na današnji dan, 30. travnja 1945., vođa nacističke Njemačke, Adolf Hitler, i njegova dugogodišnja partnerica, a od dan ranije i vjenčana supruga, počinili su samoubojstvo u bunkeru u Berlinu. Bio je to de-facto kraj nacističke Njemačke i kraj Drugog svjetskog rata kojeg je ona pokrenula, najkrvavijeg sukoba u povijesti čovječanstva.
U vrijeme Hitlerovog samoubojstva sovjetske snage bile su već na svega nekoliko stotina metara od njegovog bunkera.
Po pitanju kako se točno Hitler ubio postoji nekoliko teorija - najčešće se kao točna uzima ona da si je svojim pištoljem pucao u glavu, tu priču potvrdili su i svjedoci koji su u njegovu sobu ušli nakon samoubojstva. Prema nekim teorijama su i on i Eva popili cijanid. Naravno, tu je i popularna teorija o tome kako Hitler zapravo nije ni počinio samoubojstvo te kako se "izvukao" iz Berlina prije pada grada. Tu teoriju je u godinama nakon rata poprilično promovirao SSSR, tvrdeći kako Adolfa Hitlera skrivaju Zapadni saveznici. No, konkretnih dokaza za te tvrdnje nema te se danas generalno smatra da je bila riječ o sovjetskoj propagandi.
Već početkom 1945. bilo je jasno da Njemačka gubi rat. Hitler se u svoj Führerbunker u Berlinu sklonio već 16. siječnja 1945.
18. travnja 1945. cijela njemačka Vojna grupa B, oko 325,000 vojnika, opkoljena je i zarobljena. To je omogućilo američkoj vojsci da krene u juriš na Berlin. U isto vrijeme s istoka su se još većom brzinom približavali Sovjeti. 20. travnja po prvi puta sovjetska artiljerija bombardirala je Berlin (na Hitlerov rođendan). Već idućeg dana tenkovi Crvene Armije pojavili su se na rubu grada. Dan kasnije, 22. travnja Hitler je doživio živčani slom. Nakon gnjevne svađe s generalima prihvatio je da je rat izgubljen te je poručio kako ostaje u Berlinu do kraja gdje će počiniti samoubojstvo. Tog dana upitao je SS liječnika Wernera Haasea koja je najučinkovitija metoda samoubojstva, ovaj mu je odgovorio: "Kombinacija pištolj-otrov".
Od 27. travnja Berlin je odsječen od ostatka Njemačke. Sigurna linija komunikacija je prekinuta, njemačko zapovjedništvo iz bunkera moralo se koristiti telefonskim linijima za slanje naredbi (što znači da su njihovi neprijatelji mogli sve čuti). Jedine vijesti koje su stizale bile su one preko radio postaje. Hitler je pratio BBC koji je objavio informaciju novinske agencije Reuters u kojoj se navodi kako je vođa SS-a, Heinrich Himmler, ponudio predaju Zapadnim saveznicima. Ponuda je odbijena.
I dok je gnjevni Hitler izdavao naredbu da se uhiti Himmlera snage Crvene Armije već su bile na Potsdamer Platzu.
Tijekom popodneva 29. travnja do Hitlera je također došla vijest kako je njegov fašistički saveznik, talijanski diktator Benito Mussolini, ubijen od strane talijanskih partizana. Nakon što je čuo da su tijela Mussolinija i njego...
U vrijeme Hitlerovog samoubojstva sovjetske snage bile su već na svega nekoliko stotina metara od njegovog bunkera.
Po pitanju kako se točno Hitler ubio postoji nekoliko teorija - najčešće se kao točna uzima ona da si je svojim pištoljem pucao u glavu, tu priču potvrdili su i svjedoci koji su u njegovu sobu ušli nakon samoubojstva. Prema nekim teorijama su i on i Eva popili cijanid. Naravno, tu je i popularna teorija o tome kako Hitler zapravo nije ni počinio samoubojstvo te kako se "izvukao" iz Berlina prije pada grada. Tu teoriju je u godinama nakon rata poprilično promovirao SSSR, tvrdeći kako Adolfa Hitlera skrivaju Zapadni saveznici. No, konkretnih dokaza za te tvrdnje nema te se danas generalno smatra da je bila riječ o sovjetskoj propagandi.
Već početkom 1945. bilo je jasno da Njemačka gubi rat. Hitler se u svoj Führerbunker u Berlinu sklonio već 16. siječnja 1945.
18. travnja 1945. cijela njemačka Vojna grupa B, oko 325,000 vojnika, opkoljena je i zarobljena. To je omogućilo američkoj vojsci da krene u juriš na Berlin. U isto vrijeme s istoka su se još većom brzinom približavali Sovjeti. 20. travnja po prvi puta sovjetska artiljerija bombardirala je Berlin (na Hitlerov rođendan). Već idućeg dana tenkovi Crvene Armije pojavili su se na rubu grada. Dan kasnije, 22. travnja Hitler je doživio živčani slom. Nakon gnjevne svađe s generalima prihvatio je da je rat izgubljen te je poručio kako ostaje u Berlinu do kraja gdje će počiniti samoubojstvo. Tog dana upitao je SS liječnika Wernera Haasea koja je najučinkovitija metoda samoubojstva, ovaj mu je odgovorio: "Kombinacija pištolj-otrov".
Od 27. travnja Berlin je odsječen od ostatka Njemačke. Sigurna linija komunikacija je prekinuta, njemačko zapovjedništvo iz bunkera moralo se koristiti telefonskim linijima za slanje naredbi (što znači da su njihovi neprijatelji mogli sve čuti). Jedine vijesti koje su stizale bile su one preko radio postaje. Hitler je pratio BBC koji je objavio informaciju novinske agencije Reuters u kojoj se navodi kako je vođa SS-a, Heinrich Himmler, ponudio predaju Zapadnim saveznicima. Ponuda je odbijena.
I dok je gnjevni Hitler izdavao naredbu da se uhiti Himmlera snage Crvene Armije već su bile na Potsdamer Platzu.
Tijekom popodneva 29. travnja do Hitlera je također došla vijest kako je njegov fašistički saveznik, talijanski diktator Benito Mussolini, ubijen od strane talijanskih partizana. Nakon što je čuo da su tijela Mussolinija i njego...
