Jedan od ključnih aspekata ratovanja već desetljećima svakako je protuzračna obrana. Ona je stalno u fokusu, stalno se dorađuje i na nju se danas izdvajaju milijarde. Nedavni veliki napad na naftne instalacije u Saudijskoj Arabiji ponovno je pokrenuo debatu o tome što zapravo jest kvalitetna protuzračna obrana i koji sustavi danas, ako ijedan, mogu zaustaviti one napade koji često bivaju devastirajući - one iz zraka.
Činjenica da se, srećom, veliki ratovi između kompetentnih vojnih sila već neko vrijeme nisu vodili, učinkovitost postojećih obrambenih sustava često je definirana teoretski, isticana vježbama na poligonima, no ne toliko u praksi. Spomenuti napad na Saudijsku Arabiju trebao je, barem u teoriji, s lakoćom biti zaustavljen korištenjem američkih Patriot sustava, no to se nije dogodilo. Bi li situacija bila drugačija da je Rijad na raspolaganju imao ruski S-400 sustav ili pak izraelsku Željeznu kupolu (hipotetički, dakako)? Teško je reći, između "zemlje i zraka" traje stalna bitka usavršavanja i jedno će uvijek prednjačiti nad drugim, češće nebo!
No, kako je sve počelo? Kada je protuzračna obrana nastala? Kada je po prvi puta sa zemlje srušena prijetnja u zraku? Bilo je to na današnji dan, 30. srpnja 1915., odnosno prije točno 104 godine, a prvi koji će sa zemlje srušiti vojni zrakoplov u zraku bio je srpski vojnik Radoje Ljutovac.
Ljutovac se koristio artiljerijom još za vrijeme Balkanskih ratova (1912-1913) kada je pridonio oslobađanju Srbije od Otomanskog carstva. U istoj ulozi djelovao je i za vrijeme Prvog svjetskog rata. Kraljevina Srbija tada je bila napadnuta od strane Austro-Ugarske i Njemačkog carstva. Ljutovac je postavljen u bataljun topničke pukovnije "Tanasko Rajić", specijalne jedinice u to doba koja je operirala novom tehnikom, protuzračnom tehnikom.
Njegova jedinica, smještena na brdu blizu Kragujevca, dobila je za to vrijeme vrlo unikatan i nov zadatak - braniti ovaj prostor od neprijateljskih zrakoplova.
Povijesni dan dolazi. Nešto prije podne 30. rujna 1915. oglašava se uzbuna. Tri neprijateljska (austro-ugarska) zrakoplova približavaju se Kragujevcu. Po dolasku na grad izbacuju 45 bombi ciljajući Vojno-tehnički institut, željeznicu i druge dijelova grada. Srpski vojnici pokušavaju ga, neuspješno, zaustaviti puškama i mitraljezima.
Ali spreman je i Ljutovac sa svojim topom, prati zrakoplove dvogledom... Sam top nije bio nužno namijenjen za svrhu protuzračne obrane - riječ je o topu poljske proizvodnje koji je modificiran komadom turske opreme koja je zarobljena 1912. godine za vrijeme Balkanskih ratova. Ljutovac je naciljao zrakoplov koji je predvodio skupinu, ispalio hitac i - sekundu kasnije crni dim počeo je sukljati iz zrakoplova te se isti neposredno nakon toga srušio na grad, pao je na ulicu Princa Petra.
Nakon rata Ljutovac je opisao svoje iskustvo: "Vjerovao sam u svoju ruku i artiljerijsko iskustvo. Zrakoplov se usmjerio prema meti i znao sam da je to pravi trenutak. Morao sam biti miran, pažljiv, kada sam ispalio hitac vidio sam dim iz zrakoplova i krenuo je prema tlu".
Zapovjednik njegove jedinice čestitao mu je na izuzetnom podvigu te mu je dao konja da posjeti u gradu lokaciju gdje je zrakoplov pao. Ljutovac je salutirao pokraj još gorućeg suparnika. U zrakoplovu su poginula dvojica pilota austro-ugarskih zračnih snaga - kapetan Von Scheffe upravljao je zrakoplovom dok je na stražnjem mitraljezu bio topnik Oton Kris.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
