Na današnji dan, 30 prosinca 2006. godine, pogubljen je vješanjem bivši irački predsjednik Saddam Hussein. Sve je počelo američkom invazijom na Irak 2003. godine u ožujku. Krajem te iste godine zarobljen je Saddam Hussein, 13. prosinca. Predat je novim iračkim vlastima te je nakon 3 godine suđenja osuđen za smrt i to za ubojstvo 148 iračkih šijita iz 1982. godine u gradu Dujail (pokolj u Dujailu bila je odmazda za pokušaj atentata na Husseina koji se nalazio na vlasti od 1979. godine).
Nakon što ga je specijalni irački tribunal osudio na smrt Saddam je zatražio da bude pogubljen pred streljačkim vodom ističući kako on, kao vojno lice s rangom zapovjednika u iračkoj vojsci, na to ima pravo. Sud je odbio njegov zahtjev te je potvrđeno kako će biti pogubljen na vješalima.
Iračka televizija objavila je snimku kako ga se odvodi na vješala, sam čin pogubljenja nije prikazan. No, uskoro se pojavila snimka koju je netko snimio s mobitelom na kojoj se vidi cijela egzekucija. Brojne zemlje diljem svijeta osudile su objavu snimke.
Samo čin pogubljenja izvršen je na prostoru iračko-američke vojne baze "Camp Justice" na prostoru Kazimaina, sjeveroistočnog predgrađa Bagdada. Američka vojska tvrdi da od trenutka kada su predali Saddama iračkim vlastima s njegovom sudbinom, i pogubljenjem, nisu imali nikakve veze te kako nijedan Amerikanac nije bio prisutan u prostoriji gdje je Saddam pogubljen.
Na kontroverznoj snimci mobitelom osim samog čina čuju se i povici okupljenih kako uzvikuju "Muqtada! Muqtada!" - riječ je o utjecajnom šijitskom kleriku Muqtadi al-Sadru.
Što je još bilo sve rečeno neposredno pred egzekuciju, varira od izvora do izvora kada je riječ o onima koji su bili tamo prisutni. Jedan izvor navodi kako je Saddam uz sebe sve vrijeme držao Kuran kojeg je imao i za vrijeme suđenja. Jedan od svjedoka, Al-Rubaie, tvrdi kako je Saddam, dok su ga vodili na vješala, uzvikivao: "Dolje s okupatorima!". Navodi kako ga je on osobno pitao kaje li se za svoja djela na što mu je, prema njegovim riječima, Hussein odgovorio: "Ne! Ja sam militant i ja nemam straha. Proveo sam cijeli svoj život u džihadu boreći se protiv agresije. Svatko tko ide ovim putem ne posjeduje strah".
Jedan drugi svjedok, Sami al-Askari, prisjeća se svoje verzije - "Neposredno prije no što su mu stavili omču oko vrata Saddam je uzviknuo - 'Allahu Akbar! Muslimanska Ummah bit će pobjedonosna, a Palestina arapska!'".
Postoji i priča da mu je jedan od prisutnih doviknuo: "Idi u pakao!", na što mu je Saddam navodno odgovorio: "Zar Irak već nije pakao?".
Kada se platforma otvorila pod njim, a omča stegla, na spomenutoj snimci čuje se zvuk koji sugerira da mu je vrat odmah slomljen. Ostao je tako visjeti nekoliko minuta nakon čega njegovom tijelu prilazi liječnik sa stetoskopom. Uvjerivši se da mu srce više ne kuca, uže je prerezano, a tijelo mu je stavljeno u lijes. Vrijeme smrti - 06:03 ujutro.
Neposredno zatim iračka državna televizija Al Iraqiya objavila je: "Kriminalac Saddam je pogubljen vješanjem". Za vrijeme izvanrednog prijenosa na TV ekranu se vrtjela poruka na kojoj je stajalo: "Saddamova smrt označava kraj mračnog perioda iračke povijesti".
Dakako, u retrospektivi ova poruka zvuči čak i pomalo ironično imajući u vidu kroz što je sve Irak prošao, i još uvijek prolazi, nakon Saddamove smrti, uključujući i nekoliko godina okupacije znatnog dijela zemlje od strane terorističke organizacije ISIL.
Irački premijer u vrijeme Saddamovog smaknuća bio je Norui al-Maliki (na funkciji premijera od 2006. do 2014., a kasnije kao potpredsjednik Iraka od 2016. do 2018. godine), povodom smaknuća rekao je: "Skončao je kao i svi tiranini... Vaša zemlja zauvijek se riješila prljavštine ovog diktatora i crna stranica iračke povijesti sada je okrenuta".
Bio je Maliki dobar saveznik SAD-u, dok je bio, no odnosi su se kasnije pokvarili, a Maliki je 2014. konstatirao kako SAD koristi ISIL samo kako bi mogli što duže ostati u Iraku. Uskoro se našao pod velikim pritiskom, iznutra i izvana, te je te 2014. bio prisiljen podnijeti ostavku.
U širem kontekstu moglo bi se reći da je sličnu sudbinu imao i Saddam Hussein, samo je njegova ostavka na kraju bila "ostavka od života". Naime, i on je nekoć imao dobre odnose sa SAD-om, štoviše, SAD ga je snažno podupirao u pokretanju, a i u tijeku iračke brutalne invazije na Iran. Taj rat trajao je skoro cijelo desetljeće (od 1980. do 1988.) i SAD se nadao da će upravo Saddam uspjeti srušiti iransku teokratsku vlast koja se godinu dana ranije, 1979., "otela kontroli" kroz Islamsku revoluciju (opširnije o ovoj temi: 22.9.1980. - Irak pokreće invaziju na Iran: Priča o revoluciji i strahu od nje, desetljeću rata do iznemoglosti, kemijskim napadima koje je omogućio Zapad i zastrašujućim "ljudskim valovima" koji su zaustavili daleko snažnijeg protivnika).
Jedan od najstrašnijih segmenata rata je bilo obilato korištenje kemijskog oružja od strane Iraka protiv Irana. U nabavi kemijskog oružja Saddamu su aktivno pomagali SAD, Zapadna Njemačka, Nizozemska, Britanija i Francuska. U izvještaju američke CIA-e iz 1991. navodi se kako je čak oko 50,000 Iranaca stradalo u napadima kemijskog oružja.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
