Događaj koji će ostati poznat pod nazivom "Noć dugih noževa" jedan je od onih ključnih, presudnih događaja u kronologiji nacističkog i Hitlerovog uspona do pozicije njemačkog diktatora, a samim time govorimo o događaju koji je i presudan za povijest Europe i 20. stoljeća.
Čim stvari stavimo u povijesni kontekst sve će odmah biti puno jasnije. 30. je lipanj, godina 1934. Hitler je već na vlasti, ali nije to još onaj "führer" Hitler. Na funkciji je kancelara od 1933., ali sprema se na nešto puno veće.
Da bi nam ova priča bila što jasnija važno je na umu imati protok vremena. Inače kada govorimo o ovom periodu često nesvjesno radimo "kompresiju vremena", stavljamo sve u jedan mali vremenski okvir. To je loše iz nekoliko razloga - kao prvo, nemamo točan dojam kronologije, a kao drugo, što je još i važnije, pomalo zaboravljamo da se uspon fašizma do vlasti ne događa preko noći!
Imajući to u vidu prvo moramo spomenuti kako Hitler još od 1921. uz sebe ima svoje lojalne "tabače" po nazivu Sturmabteilung (Jurišni odredi), no SA-ovci će biti puno poznatiji po nazivu "Smeđokošuljaši" zbog odora smeđe boje.
Oni su ključni akter, odnosno ključna žrtva naše današnje priče. Nakon 13 godina Hitler ih je odlučio odstraniti (barem njihovo vodstvo), fizički - to je bila ta "Noć dugih noževa" (zapravo je riječ o nekoliko noći, i dana, od 30. lipnja do 2. srpnja 1934). Tko su bili SA-ovci? Bili su instrumentalni za Hitlerov uspon. Bili su zapravo paravojska Nacističke stranke, odnosno NSDAP-a (koji je osnovan 1919. godine). Što su radili? Što i inače radi paravojska jedne stranke - marširali su ulicama, tukli ljude, često ih i ubijali. Napadali su sve one koje se smatralo ideološkim, političkim ili bilo kakvim drugim protivnicima - dakle Židove, komuniste, demokrate, ali i konzervativce koji bi mogli "smetati".
Zapravo SA-ovci su imali jednu brutalno ironičnu ulogu. S jedne strane oni su bili ti koji su sijali kaos, strah, a u isto vrijeme su svojom pojavom trebali pokazati njemačkom narodu da su oni faktor "reda i mira". Ključni potez tu je bio njihovo organiziranje - bili su banda, ali banda u uniformama, ostavljajući nekakav dojam discipline.
I to je trajalo, godinama. Ali stvari se počinju mijenjati nakon velike pobjede Nacističke stranke na izborima u studenom 1932. Podsjetimo, na izborima je NSDAP dobio većinu, ali ne i apsolutnu većinu. Osvojili su 33% glasova, ali socijaldemokrati su 20%, a komunisti 17%.
Franz von PapenAli još nije bio kancelar. Tadašnji njemački predsjednik Paul von Hindenburg, istaknuti ratni veteran iz Prvog svjetskog rata, nije želio Hitleru predati vlast. Do tada kancelar je bio Franz von Papen, iz katoličke stranke Centar (koja ja dobila oko 12% na izborima).
Situacija je napeta, ni predsjednik Hindenburg ni još uvijek aktualni kan...
Čim stvari stavimo u povijesni kontekst sve će odmah biti puno jasnije. 30. je lipanj, godina 1934. Hitler je već na vlasti, ali nije to još onaj "führer" Hitler. Na funkciji je kancelara od 1933., ali sprema se na nešto puno veće.
Da bi nam ova priča bila što jasnija važno je na umu imati protok vremena. Inače kada govorimo o ovom periodu često nesvjesno radimo "kompresiju vremena", stavljamo sve u jedan mali vremenski okvir. To je loše iz nekoliko razloga - kao prvo, nemamo točan dojam kronologije, a kao drugo, što je još i važnije, pomalo zaboravljamo da se uspon fašizma do vlasti ne događa preko noći!
Imajući to u vidu prvo moramo spomenuti kako Hitler još od 1921. uz sebe ima svoje lojalne "tabače" po nazivu Sturmabteilung (Jurišni odredi), no SA-ovci će biti puno poznatiji po nazivu "Smeđokošuljaši" zbog odora smeđe boje.
Oni su ključni akter, odnosno ključna žrtva naše današnje priče. Nakon 13 godina Hitler ih je odlučio odstraniti (barem njihovo vodstvo), fizički - to je bila ta "Noć dugih noževa" (zapravo je riječ o nekoliko noći, i dana, od 30. lipnja do 2. srpnja 1934). Tko su bili SA-ovci? Bili su instrumentalni za Hitlerov uspon. Bili su zapravo paravojska Nacističke stranke, odnosno NSDAP-a (koji je osnovan 1919. godine). Što su radili? Što i inače radi paravojska jedne stranke - marširali su ulicama, tukli ljude, često ih i ubijali. Napadali su sve one koje se smatralo ideološkim, političkim ili bilo kakvim drugim protivnicima - dakle Židove, komuniste, demokrate, ali i konzervativce koji bi mogli "smetati".
Zapravo SA-ovci su imali jednu brutalno ironičnu ulogu. S jedne strane oni su bili ti koji su sijali kaos, strah, a u isto vrijeme su svojom pojavom trebali pokazati njemačkom narodu da su oni faktor "reda i mira". Ključni potez tu je bio njihovo organiziranje - bili su banda, ali banda u uniformama, ostavljajući nekakav dojam discipline.
I to je trajalo, godinama. Ali stvari se počinju mijenjati nakon velike pobjede Nacističke stranke na izborima u studenom 1932. Podsjetimo, na izborima je NSDAP dobio većinu, ali ne i apsolutnu većinu. Osvojili su 33% glasova, ali socijaldemokrati su 20%, a komunisti 17%.
Franz von PapenAli još nije bio kancelar. Tadašnji njemački predsjednik Paul von Hindenburg, istaknuti ratni veteran iz Prvog svjetskog rata, nije želio Hitleru predati vlast. Do tada kancelar je bio Franz von Papen, iz katoličke stranke Centar (koja ja dobila oko 12% na izborima).
Situacija je napeta, ni predsjednik Hindenburg ni još uvijek aktualni kan...
