Na istočnom ulasku u zagrebački Glavni kolodvor 30. kolovoza 1974. dogodila se velika željeznička nesreća, najveća u povijesti tadašnje Jugoslavije i jedna od najvećih željezničkih nesreća u povijesti Europi. Riječ je o putničkom vlaku koji je putovao na relaciji Atena-Beograd-Zagreb-Dortmund, a u nesreći je poginulo 167 osoba.
Ekspresni putnički vlak (broj 10410) prevrnuo se neposredno pred ulazak u kolodvor, svih 9 putničkih vagona iskočilo je iz tračnica.
Većina poginulih preminula je odmah, a čak 40-ak osoba pokopano je na gradskom groblju Mirogoj u zajedničkom grobu jer ih se nije uspjelo identificirati. 90 putnika preživjelo je zadobivši teže i lakše ozljede.
Neki su poginuli i od električnog udara jer je vlak prevrtanjem istrgao željezne stupove električnih vodova.
Vlak je s brzinom od 104 km/h ušao u željeznički kolodvor umjesto dozvoljenom 50 km/h. Odgovornost za nesreću snosili su strojovođa Nikola Knežević , kasnije osuđen na 15 godina zatvora, i pomoćnik strojovođe Stjepan Varga, kasnije osuđen na osam godina zatvora. Obojica su preživjeli (lokomotiva se nije prevrnula).
Istragom je utvrđeno da su strojovođa i njegov pomoćnik do tada radili ukupno oko 45 sati. Danas, prema Pravilniku o radnom vremenu, radno vrijeme strojovođe koji upravlja putničkim vlakom u jednoj smjeni ne smije trajati dulje od 10 sati. U retrospektivi mnogi će se složiti kako je možda i veću odgovornost za ovu nesreću trebala snositi državna željeznica SFRJ koja je dozvolila da njihovi zaposlenici rade tako dugačke sate. No, o tome tko je stvarno glavni krivac za ovu veliku nesreću debate traju i dalje - neki tvrde da je kriva infrastruktura, sam dizajn vlaka, ipak mnogi će se složiti da je iscrpljenost svakako odigrala ključnu ulogu u ovoj strašnoj tragediji.
Nadalje, nije isključeno da je vlak vozio velikom brzinom zbog kašnjenja te je strojovođa ubrzanjem vožnje htio ući na zagrebački kolodvor na vrijeme (preživjeli putnici potvrdili su kako vlak oko sat vremena prije Zagreba nije usporavao niti vožnjom kroz postaje Ludinu i Novoselec, te se opasno naginjao u zavojima).
"Bar dva sata prije Zagreba rekla sam suprugu: 'Iskočit ćemo iz tračnica'", ispričala je iz bolnice jedna od preživjelih.
Većina od nekoliko stotina putnika u vlaku bili su jugoslavenski radnici u povratku s ljetnog odmora na rad u tadašnjoj Zapadnoj Njemačkoj.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
