Fisija - mogućnost cijepanja atoma uz proizvodnju velike sile - otkrivena je 1938. Nedugo zatim istaknuti znanstvenici, među kojima je bio i Albert Einstein, pišu američkom predsjedniku Franklinu D. Rooseveltu tražeći od njega da hitno pokrene proces stvaranja atomske bombe, prije nego nacisti dođu do iste. 1941. godine Amerikanci pokreću projekt Manhattan. Trebalo im je četiri godine da proizvedu atomsko oružje. Prva atomska bomba testirana je 16. srpnja 1945. na prostoru američke savezne države Novi Meksiko (operacija "Trinity"). Već u rujnu iste godine Amerikanci pokreću atomsko bombardiranje dva japanska grada, Hirošime i Nagasaki, uništavajući u trenutku i njih i njihove građane. Japan kapitulira. Sovjeti užurbano rade na svom atomskom programu te prvu bombu uspješno testiraju 29. kolovoza 1949. postavši tako druga nuklearna vojna sila.
Kada pak govorimo o dolasku treće nuklearne sile, Britanije, potrebno je vratiti se nakratko na američki projekt Manhattan. Naime, još za vrijeme rata Britanija je počela raditi na projektu stvaranja nuklearnog naoružanja, u sklopu projekta pod nazivom Tube Alloys. No, Amerikanci, svjesni što Britanci rade, ponudili su Britaniji da se američki i britanski projekti ujedine, zajedno još s kanadskim, te da tako zajedničkim snagama ubrzaju projekt Manhattan. Pristali su, britanski znanstvenici počeli su raditi na projektu Manhattan, a Britanija se nadala da će SAD svakako s njima podijeliti nuklearno oružje kada isto bude proizvedeno, jer tako im je i rečeno.
No, odmah po završetku Drugog svjetskog rata Britanija će otkriti kako njihov "specijalan odnos" sa SAD-om odjednom više nije baš toliko specijalan... Novi britanski premijer Clement Attlee (porazio je Winstona Churchilla na izborima 1945., no Churchill će se vratiti na vlast na izborima 1951.), zajedno s kanadskim premijerom Williamom Kingom odlazi u Washington kako bi s novim američkim predsjednikom Harryem S. Trumanom vidjeli o čemu se radi, otkud stiže zahlađenje u odnosima. Ovaj im je pak pripremio dokument (Quebec sporazum) u kojem se tvrdi kako će sve tri zemlje u potpunosti surađivati po pitanju primjene civilne i vojne atomske energije.
Attlee se zadovoljno vratio u London, misleći kako je britansko nuklearno naoružanje osigurano - jer ipak su i Britanci pridonijeli stvaranju američke bombe. No, uskoro se razočarao kada su mu Amerikanci "pojasnili" da sporazum koji je potpisao je zapravo ograničen "samo na suradnju po pitanju znanstvenog istraživanja". Nedugo zatim neće imati niti to jer SAD 1946. donosi novi zakon (Atomic Energy Act) u kojem se okončava sva tehnička suradnja te se zabranjuje dijeljenje podataka sa saveznicima.
Jedino što je Britancima sada preostalo je da nastave tamo gdje su ranije stali, da sami sastave svoju bombu (vjerujući kak...
Kada pak govorimo o dolasku treće nuklearne sile, Britanije, potrebno je vratiti se nakratko na američki projekt Manhattan. Naime, još za vrijeme rata Britanija je počela raditi na projektu stvaranja nuklearnog naoružanja, u sklopu projekta pod nazivom Tube Alloys. No, Amerikanci, svjesni što Britanci rade, ponudili su Britaniji da se američki i britanski projekti ujedine, zajedno još s kanadskim, te da tako zajedničkim snagama ubrzaju projekt Manhattan. Pristali su, britanski znanstvenici počeli su raditi na projektu Manhattan, a Britanija se nadala da će SAD svakako s njima podijeliti nuklearno oružje kada isto bude proizvedeno, jer tako im je i rečeno.
No, odmah po završetku Drugog svjetskog rata Britanija će otkriti kako njihov "specijalan odnos" sa SAD-om odjednom više nije baš toliko specijalan... Novi britanski premijer Clement Attlee (porazio je Winstona Churchilla na izborima 1945., no Churchill će se vratiti na vlast na izborima 1951.), zajedno s kanadskim premijerom Williamom Kingom odlazi u Washington kako bi s novim američkim predsjednikom Harryem S. Trumanom vidjeli o čemu se radi, otkud stiže zahlađenje u odnosima. Ovaj im je pak pripremio dokument (Quebec sporazum) u kojem se tvrdi kako će sve tri zemlje u potpunosti surađivati po pitanju primjene civilne i vojne atomske energije.
Attlee se zadovoljno vratio u London, misleći kako je britansko nuklearno naoružanje osigurano - jer ipak su i Britanci pridonijeli stvaranju američke bombe. No, uskoro se razočarao kada su mu Amerikanci "pojasnili" da sporazum koji je potpisao je zapravo ograničen "samo na suradnju po pitanju znanstvenog istraživanja". Nedugo zatim neće imati niti to jer SAD 1946. donosi novi zakon (Atomic Energy Act) u kojem se okončava sva tehnička suradnja te se zabranjuje dijeljenje podataka sa saveznicima.
Jedino što je Britancima sada preostalo je da nastave tamo gdje su ranije stali, da sami sastave svoju bombu (vjerujući kak...
