Krajem 1921. razne manje desničarske stranke u Italiji ujedinile su se u jednu Fašističku stranku na čijem čelu je bio budući talijanski diktator Benito Mussolini. Riječ je o periodu izuzetne krize u Italiji nakon Prvog svjetskog rata, periodu koji se često naziva "Biennio Rosso" (Dvije crvene godine). Neki su smatrali kako će već 1918. u Italiji buknuti revolucija (godinu ranije buknula je u Rusiji). Došlo je do velikih sukoba i oštre polarizacije između ljevičarskih i desničarskih snaga. U konačnici su prevladali radikalni desničari, a kulminacija je bio fašistički marš na Rim kojeg je početkom listopada 1922. najavio Benito Mussolini u svom govoru - pritom ističe: "Ili će nam vlast biti predana ili ćemo je sami preuzeti marširajući na Rim".
Dakle, postalo je jasno da Fašistička stranka nema namjeru dolaziti na vlast demokratskim putem, ako im to odmah ne pođe za rukom (izbori su održani 1919. godine, pobijedila je Socijalistička stranka).
Mussolini je osmislio plan u četiri točke:
1) Fašisti iz cijele Italije doći će u Rim.
2) Sve ključne javne zgrade u Rimu bit će zauzete, uključujući i one u važnim gradovima izvan Rima (naročito na sjeveru Italije).
3) Nakon toga tražit će od aktualne vlasti da odstupe i da svu vlast predaju njemu i Fašističkoj stranci.
4) Naoružane fašističke snage bit će u blizini Rima - ako se vlasti ne predaju srušit će ih se silom.
Talijanski kralj Victor Emmanuel III, slika iz 1919. godineBio je to grandiozan, ali i naivan plan. Talijanska vojska u Rimu bila je daleko brojnija od fašista, a fašisti koji su iz raznih dijelova Italije 28. listopada krenuli u marš na Rim gotovo da i nisu imali oružje (mnogi su došli s poljoprivrednim alatom). No, Mussolini je računao na jedno - da vlasti i kralj Victor Emmanuel III (Italija je tada još bila formalno kraljevina) nipošto ne žele novo izbijanje sukoba tako neposredno pred završetak Prvog svjetskog rata. Vlast možda i nije tako razmišljala, ali kralj Victor Emmanuel definitivno jest - on je vjerovao da bi se svaki sukob u ovakvoj napetoj situaciji vrlo lako mogao pretvoriti se u građanski rat, a to je nešto što je želio spriječiti pod svaku cijenu.
Nadalje, kralj Emmanuel znao je da je njegov bratić, Vojvoda od Aoste (grad na sjeverozapadu Italije), princ Aimone, pristaša fašista te da bi ga mogao srušiti, odnosno smijeniti ukoliko bi se usprotivio Mussoliniju.
Vojvoda od Aoste, princ Aimone, za vrijeme Drugog svjetskog rata bit će proglašen "hrvatskim kraljem" pod nazivom Tomislav IIZanimljivost - taj isti Aimone će kasnije za vrijeme Drugog svjetskog rata biti proglašen hrvatskim kraljem (!) za vrijeme NDH (od 1941. do 1943.) pod nazivom Tomislav II. Titulu mu je dodijelio upravo talijanski kralj Victor Emmanuel III.
I tako je Mussolini već dan nakon marša na Rim (fašisti, njih oko 30,000, su došli pred grad, ali većina nisu odmah ušli unutra) primljen kod kralja da bi ga ovaj već idućeg dana, 30. listopada, proglasio novim talijanskim premijerom. Nakon tog čina, koji će - kako i znamo - imati ogromne povijesne posljedice, fašisti ulaze u sam Rim.
Talijanski poslovni i financijski lideri inicijalno su se obradovali dolaskom Mussolinija jer je ovaj u svojim ranim govorima često govorio pozitivno o slobodnom tržištu. No, kasnije se ispostavilo da neće biti baš tako - Mussolini je uveo totalni "korporatistički" režim nad biznisom i pojedincima putem vladajućih industrijskih tijela (korporacija) gdje su vodeći ljudi bili, očekivano, fašisti. Kako je i sam rekao, do 1934. nacionalizirao je 3/4 kompletne talijanske ekonomije, industrije i poljoprivrede.
Benitto Mussolini i fašisti u Rimu 28. listopada 1922.
Je li diktatura fašizma u Italiji započela odmah nakon što je Mussoliniju data vlast od strane kralja? U neku ruku jest, no u konkretnom smislu "prava" fašistička diktatura u Italiji započinje kasnog proljeća 1924. - naime, tada je istaknuti talijanski socijalistički političar Giacomo Matteotti u parlamentu otvoreno kritizirao fašiste ističući kako su na nedavnim izborima "osvojili" glasove nasiljem i intimidacijom. Upravo je i završio svoju knjigu pod naslovom: "Razotkriveni fašisti: Godina dana fašističke dominacije". Govor je održao 10. svibnja, a već 11 dana kasnije, 10. lipnja 1924., Matteotti je otet i pogubljen od strane fašista.
Kako i znamo, Mussolini bit će glavni Hitlerov saveznik za vrijeme Drugog svjetskog rata - kako je skončao? Detalje o padu fašizma možete čitati u ranijem unosu: O prelasku Rima iz ruku fašista u ruke nacista, zašto marionetske Salò republika i NDH nisu imale diplomatske odnose i kako je Mussolini završio naglavačke, baš kao i njegov ideološki put.
Što je pak bilo s talijanskim kraljem koji je, bojeći se građanskog rata (ili gubitka trona), predao vlast Mussoliniju 1922? Nakon Drugog svjetskog rata Victor Emmanuel III još je formalno talijanski kralj, ali monarhija je tada eliminirana na referendumu 9. svibnja 1946. te Italija postaje Republika (s 52% glasova za Republiku). Kralju i cijeloj kraljevskoj lozi naređeno je da napuste Italiju. Emmanuel III otišao je tako u egzil u Egipat (gdje ga je svečano dočekao egipatski kralj Faruk). Preminuo je 1948. u Aleksandriji od upale pluća, imao je 78 godina.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
