Na današnji dan, 27. prosinca 1945., osnovan je Međunarodni monetarni fond (MMF), jedna od najmoćnijih institucija na svijetu, zajedno sa sestrinskom institucijom Svjetskom bankom. I iako je već prošlo toliko godina od osnivanja MMF-a, njegova svrha i način djelovanja za mnoge su još uvijek nepoznanica - zašto? Možda zato što sama institucija preferira tako...
Drugi svjetski rat je završio te 1945. godine, službeno 2. rujna 1945. Europa je bila u ruševinama, strašni ratni gubici zadesili su SSSR, Kinu, znatan dio svijeta... ali ne i SAD.
Drugi svjetski rat nije se vodio na američkom kopnu. Da, SAD je imao gubitke, oko 420,000 mrtvih ukupno, velika brojka, ali postaje mala ako se komparira recimo s gubicima koje je imao Sovjetski Savez - oko 25 milijuna mrtvih. Pritom treba imati na umu da tadašnja predratna ukupna populacija SAD-a (oko 140 milijuna) i SSSR-a (oko 170 milijuna) nije bilo toliko različita.
Rezime Drugog svjetskog rata bio je taj da je SAD bio u poziciji preuzeti globalnu dominaciju i nije se gubilo vrijeme po tom pitanju. Spomenuti MMF jedno je od glavnih, neki će reći i najglavnije, sredstvo američke globalne dominacije. Institucija je osnovana za vrijeme Bretton Woods konferencije (po gradu Bretton Woods u američkoj saveznoj državi New Hampshire), bili su prisutni predstavnici ukupno 45 zemalja svijeta. Formalni cilj konferencije bio je rasprava o novom okviru postratne globalne ekonomije i kako ponovno izgraditi Europu.
Nadalje, stvaranje MMF-a "naslanja se" i na Veliku depresiju koja je zatvorila brojne ekonomije svijeta. Cilj ih je bio ponovno otvoriti, stvoriti globalno slobodno tržište. Nadalje, cilj MMF-a i danas je pomagati nerazvijenim ekonomijama da sustignu one razvijene te se i same uključe u to globalno slobodno tržište. Sve to, u teoriji, dobro zvuči, ali praksa je nešto sasvim drugo.
Kao prvo, MMF je institucija koja u svojem nazivu nosi oznaku "međunarodna", no u suštini to je oduvijek bio američki projekt od samog početka, baš kao i Svjetska banka. Konačni cilj istih? Stvoriti međunarodni poredak koji bi funkcionirao - kako je to dobro opisao ekonomist Dr. Michael Hudson - poput "lijevka" gdje bi se sve bogatstvo na kraju slijevalo u SAD. No, nije riječ samo o bogaćenju SAD-a, to bi bilo "prejednostavno". Stvaran cilj MMF-a bio je osigurati da niti jedna druga zemlja na svijetu, ili pak skupina zemalja, ikad bude u poziciji da može diktirati politiku SAD-u. Gledajući današnji svijet, 73 godine kasnije, možemo se složiti da je MMF u tom smislu odradio itekako dobar posao. SAD je jedina zemlja na svijetu koja može diktirati drugima, ili barem pokušati, ali nema niti jedne druge, niti skupine drugih zemalja, koje bi mogle nešto diktirati ili zahtijevati od SAD-a.
Ta neupitna moć kojom SAD raspolaže ne proizlazi iz njene ogromne vojske, čak ni iz njene ogromne ekonomije - iako su oboje važni faktori - već ponajviše iz činjenice da SAD kontrolira globalnu ekonomiju, uvelike putem institucija koje je stvorio na kraju Drugog svjetskog rata (Svjetska banka formirana je 1944. godine).
MMF danas ima ukupno 189 zemalja članica. Sve te zemlje, ovisno o veličini ekonomije, moraju uplaćivati kvote MMF-u. No, iako je riječ o "međunarodnom" fondu, u istom nema demokratskog glasa - SAD si je odmah na početku definirao da će imati pravo veta na sve važnije odluke. No, to zvuči kao američka financijska diktatura, zašto se onda zemlje svijeta ne pobune, barem bogate i utjecajne europske zemlje? Neće se nitko pobuniti iz jednog konkretnog razloga. Da, MMF je stvoren da SAD definira u jedinu globalnu super-silu, ali i SAD također je tek samo "vozilo" za jednu veću poantu, jedan globalni aparthejd financijskog kapitalizma. Da je MMF-u cilj samo jačati SAD kao zemlju danas u SAD-u ne bi imali nijednog siromašnog radnika. Ne, cilj MMF-a je - uz jačanje SAD-a kao "vozila i baze" - osigurati vladajući poredak vrhu globalne kapitalističke elite. Zato nema pobune u Europi - zbog činjenica da se i europska elita, baš kao i američka, oslanja na jedne te iste instrumente održavanja globalne dominacije (nadalje, tradicionalno se već mjesto predsjednika ili predsjednice MMF-a daje nekome iz Europe).
Ali što je sa siromašnijim zemljama? Puno puta smo čuli da je MMF uništio ovu i onu zemlju... zašto tamo nema pobuna? Zato jer i one imaju svoje elite, probrane, elite koje su spremne provesti suicid vlastite zemlje bez ikakve veće grižnje savjesti. A što je pak s onima koji bi bili ne-kooperativni? Ponovno ćemo se referirati na Dr. Michaela Hudsona koji je taj fenomen vrlo precizno pojasnio: "Zemlje su itekako voljne počiniti ekonomsko samoubojstvo ukoliko su njihove vlasti diktature poduprijete od strane SAD-a. Zato CIA ima svoje timove za atentate i aktivno će podupirati te vlasti u sprečavanju bilo koje stranke da dođe na vlast koja bi djelovala u nacionalnom interesu, a ne u interesu globalne podjele radništva i proizvodnje sukladno planovima koje američki projektanti imaju za ostatak svijeta".
Ovo o "timovima za atentate" je jasno samo po sebi, no da pojasnimo ovaj dio oko podjele radništva i proizvodnje. Kao prvo, složit ćemo se da je i europski kolonijalizam ulagao u svoje kolonije diljem svijeta, no također znamo da su sva ta ulaganja bila isključivo u interesu samih kolonizatora, ne porobljenih kolonija. Primjerice, diljem Afrike su se gradile željeznice, ali ne na način da bi iste doprinosile razvoju tih zemalja, tih naroda, njihove same pozicije bile su definirane na način da pomognu transfer (eksploataciju) prirodnih bogatstava. MMF operira po istom kolonijalističkom pristupu, ali još i rigidnijem. Naime, kolonizatori, unatoč svojoj brutalnosti prema porobljenim narodima (nemoguće je zaboraviti što je primjerice jedna Belgija radila u Kongu, vidi: Genije zla: Belgijski kralj Leopold Drugi i njegova povijesna "filantropska" uloga u Kongu), investirali su za svoje interese - MMF također investira za svoje interese, ali u isto vrijeme traži i da mu se taj investirani novac vrati s kamatama! Dobro, MMF bar ne ubija ljude po tim zemljama ili...? Ubija, itekako, samo ne na način na koji su to radili kolonijalisti - ubija brutalnim mjerama štednje, nametanjem ekonomskih politika koje vode zemlje u sunovrat, glad, ratove...
Modus operandi je otprilike ovakav - MMF zemljama daje kredit (potpis stavljaju lojalističke vlasti u tim zemljama) i odmah s kreditom i niz uvjeta. Kao prvo, kredit moraju potrošiti za projekte koje im je već MMF-ov "tim stručnjaka" definirao (jer oni "znaju" kako se pokreće ekonomija). Kao drugo, moraju odmah implementirati mjere štednje (kako bi se osiguralo da će se kredit vratiti). Pritom nema nikakve milosti - MMF ne propisuje koliko se smije smanjiti plaća radnicima, ne propisuje koliko se mogu devastirati esencijalni sektori kao što je recimo zdravstvo.
Ali jesu li to samo "bolne reforme" nakon kojih ipak dolazi ekonomski oporavak? Ne, ekonomski oporavak ne dolazi nikada jer u osnovi se nije niti tražio. Jedina "stabilnost" koju zemlja može postići je da funkcionira kao stroj za interese elite. Ako pritom ljudi ne umiru od gladi i mogu koliko toliko živjeti i preživjeti, to su sretne okolnosti, ali u suštini vrlo privremene. Dobar mehanizam je onaj koji je održiv dugoročno, koji ne gleda sa strahom prema budućnosti. Današnje "uzorne" MMF članice su sutrašnje zone kaosa i užasa jer sistem poput ovog može "zaškripiti" u svakom trenutku kao što se dogodilo u slučaju velike globalne financijske krize 2008. godine.
Da ni ne spominjemo činjenicu da je cijela operacija vezana isključivo uz američki dolar čime se ne dozvoljava stvarni razvoj drugih ekonomija već se i dalje sve svodi na "lijevak" prema SAD-u.
MMF stvara dužničke ekonomije, de-facto porobljene ekonomije, a tko vraća beskonačni dug? Sigurno ne vladajuće elite koje moraju MMF-u biti tu na raspolaganju da odrađuju njihovu rabotu. Dugove vraćaju radnici, uvijek. Ako treba biti će potplaćeni, gladni, bez zdravstvene skrbi, bez osnovnih elemenata za normalan život, ali uvijek će oni biti ti koji pokreću ovaj stroj u nedogled.
"Slobodno tržište" nije samo iluzija, već i globalna prijevara, globalni aparthejd. Primjerice, MMF će svojim članicama narediti da daju snažne poticaje za uvoz i izvoz, kako bi se dodatno zaštitili strani investitori, kreditori i slična oligarhija. Što je to? To je "socijalizam za bogate, kapitalizam za siromašne".
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
