26. veljače 1815: Ne može jedna Elba zadržati jednog Napoleona - ugledavši ga, francuski vojnici koji su ga trebali privesti, euforično kliču "Vive l’Empereur!"

Napoleon Bonaparte djelovao je nezaustavljivo u ljeto 1812., ali se tada namjerio na preveliki zalogaj. Pokrenuo je invaziju na Rusiju, inicijalno snažno napredujući, rušeći ruske gradove, ali ga je stigla - kao i druge prije i poslije njega - neumoljiva ruska zima koja je Rusima pomogla slomiti Napoleonovu "Grande Armée". Nakon velikog udarca u Rusiji vratio se u Europu, no tamo su se njegovi protivnici već organizirali, u prvom redu Pruska i Austrija koje su se 1813. udružile s Rusijom u koaliciju kako bi napokon porazili Napoleona.

Unatoč poljuljanoj poziciji Napoleon je uspjevao ostvariti još nekoliko većih taktičkih pobjeda, ali bilo je kasno... saveznici u proljeće 1814. upadaju u Francusku i zauzimaju Pariz. Do travnja 1814. Napoleon je bio prisiljen abdicirati, ali pričamo o Napoleonu, a njega se nije moglo tek tako zaustaviti!

Poraženog poslali su ga u egzil, poprilično komotan egzil, na otok Elbu pred obalom Toskane. Tamo su mu dali da upravlja otokom što i jest, gradio je ...