Nešto poput Sex Pistolsa moralo se pojaviti u Britaniji, baš tad i baš tamo. Na današnji dan, 26. studenog 1976. objavljen je njihov prvi singl pod nazivom "Anarchy in the U.K". Bila je to jedna od onih eksplozija koja odzvanja bez prestanka čineći je trajno relevantnom. Vrijeme u kojem "Anarchy" više ne bi bila aktualna i bitna je vrijeme puno drugačije od današnjeg, vrijeme kakvo postoji jedino u mašti. Ali zašto? Kakve su to velike ideje i misli ovi londonski pankeri gurnuli krajem 1976. prema svijetu? Nikakve, zapravo, ali u tome uopće nije poanta kako ćemo uskoro i pojasniti.
70-e godine u Britaniji treba staviti u kontekst. Što je značilo živjeti u Britaniji 70-ih i - što je još i važnije - što je značilo živjeti kao predstavnik radničke klase u Britaniji 70-ih? Jedan američki novinar zapisao je u to vrijeme svoju opservaciju o velikoj razlici s druge strane Atlantika - u SAD-u navikao je oko sebe gledati rasnu diskriminaciju, ali Britanija je bila nešto drugačije. Tamo je iz prve ruke svjedočio koliko još i snažnija može biti klasna diskriminacija. Daleko od toga da u SAD-u nema klasne diskriminacije, ali SAD je uvijek preko te teme imao presvlaku tzv. "američkog sna" o napretku, o prelasku iz klase u klasu, ideju da "ako marljivo radiš možeš postići sve". Na stranu činjenica da je za mnoge ljude to bio i ostao samo san, ali je u isto vrijeme barem stvarao jedan drugačiji način gledanja na "običnog radnika" - eno ga, trudi se, samo tako, uspijet će! Britanija se s druge strane prema radničkoj klasi odnosila otprilike onako kao i SAD prema crnačkoj manjini. Radnici su getoizirani, diskriminirani, na njih se gleda s visoka, naročito ako imaju irski ili sjevernoengleski naglasak. Tretira ih se kao "šljam" - i to je bilo tako tipično britanski.
I to je uvelike razlog zašto je baš prvo u Britaniji taj radničko-klasni "krik" morao izbiti na površinu. Kako smo i spomenuli, sama pjesma "Anarhija u Ujedinjenom Kraljevstvu" nije revolucionarni manifest, nije politički pamflet, nije - u onom teoretskom smislu - čak ni anarhistička pjesma! Ali jest krik, i to jedan vrlo moćan krik. Destruktivan krik - to je scena u kojoj ponižen i revoltiran radnik sjedi na brdu dinamita i dere se "šibicu, odmah!". U retrospektivi moglo bi se čak argumentirati da je ova pjesma izmijenila donekle i samo značenje pojma "anarhija" - od političke misli koja zagovara rušenje kapitalističkog poretka uz instant uspostavu besklasnog društva (zaobilazeći pritom "socijalistički period"), anarhija kako je definiraju Sex Pistolsi (i brojni pankeri nakon njih) je "bezumno uništavanje". Ali bila je iskrena do srži i samim time postala politička izjava koja je zvučala puno bolje nego da su je pokušali učiniti "pametnom".
Bez duljenja, dajmo prijevod cijele pjesme:
"Ja sam antikrist
Ja sam anarhist
Ne znam što hoću
Ali znam kako da to dobijem
Želim da uništim prolaznika
Jer želim biti anarhija,
Ne sluga
Bezvlašće za UK
Dolazi nekad i možda
Dajem pogrešno vrijeme, zaustavi cestu
Tvoj budući san je već odavno viđen
Jer želim da budem anarhija,
U gradu
Na koliko načina da dobiješ što želiš?
Koristim najbolje, koristim ostatak
Koristim neprijatelja*
Koristim anarhiju
Jer želim biti anarhija
To je jedini način za biti
Je li ovo MPLA?**
Ili je ovo UDA?***
Ili je ovo IRA?****
Mislio sam da je UK
Ili samo još jedna zemlja
Još jedna nekretnina gradskog vijeća
Želim biti anarhist
(Oh kakvog li imena)
I želim biti anarhist
(Pobijesnio sam, uništi!)"
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
