Evolucija dnevnog lista, iz tiskanog u digitalni, u mnogim slučajevima zapravo je poprilična degradacija u kvaliteti pošto se online mediji, boreći se međusobno za svaki "klik", sve više i više oslanjaju na tzv. "clickbait" fenomen (mamljenje klikova). To se najčešće manifestira "zagonetnim" naslovima koji igraju direktno na ljudsku psihologiju koristeći se pritom izrazima kao što su "evo zašto", "nećete vjerovati", ili "i onda se dogodilo ovo". Čitatelje takvi naslovi neminovno privlače, no pošto je bitan samo taj prvi "klik", sam sadržaj najčešće je vrlo anti-klimaktički. Je li riječ o trendu koji će još i eskalirati, prijeteći potapanjem cijele novinarske profesije, ili će se model u bliskoj budućnosti radikalno promijeniti, ostaje nam da vidimo, no danas već postoji i vrlo snažan otpor same publike, prezir i prema tzv. "lažnim vijestima" (fake news), a sve veći broj digitalno pismenih čitatelja svoj mentalni mir osigurava si instalacijom malih aplikacija koje blokiraju napadne reklame (ad-blocker) koje se kriju iza takvih klikova.
No, kako ćemo vidjeti u današnjoj priči, "lažne vijesti" koje bi se plasirale s ciljem privlačenja što veće publike nipošto nisu moderni fenomen, štoviše, manipulativni mediji koriste se istim već stoljećima, a jedan konkretan, krajnje radikalan primjer nalazimo sredinom 19. stoljeća na stranicama američkog lista The Sun (riječ je o listu iz New Yorka, nema veze s današnjim britanskim tabloidom istog imena).
The Sun je izlazio od 1833. do 1950. te se smatrao "ozbiljnim" dnevnim listom, natječući se s dva uspješnija rivala - New York Herald (kasnije New York Herald Tribune, izlazi do 1966.) te The New York Times (jedan od najutjecajnijih dnevnih listova današnjice). Od velike trojke The Sun je slovio kao politički najkonzervativniji.
No, kada su se pojavili na sceni 1833. pred njima je postojao jedan konkretan problem - kako se probiti do vrha u trenutku kada je tržište već poprilično zasićeno? Kako privući pažnju čitatelja i preuzeti dio "kolača" od konkurencije? I onda su došli na ideju - u kolovozu 1835. odlučili su objaviti niz članaka koji će zasigurno zanimati javnost, niz članaka o novim fascinantnim otkrićima na Mjesecu, a kao autora tekstova potpisat će (lažno!) tada najpoznatijeg astronoma, Sir Johna Herschela.
Prvi u nizu od šest tekstova izlazi u dnevnom izdanju 25. kolovoza 1835. Što je pisalo unutra? Da bi čovjek jednog dana mogao sletjeti na Mjesec? Da tamo možda postoje resursi za iskopavanje? Da će jednog dana i ljudi imati svoje satelite u svemiru? Ne, ništa od toga - The Sun je išao "do kraja". Objavili su, ni više ni manje, da je otkriven život na Mjesecu (!), ne samo život, već cijele civilizacije (!!). U članku, koji je pisan kao znanstveni članak (čak se navodi da su detalji teksta preuzeti iz znanstvenog časopisa Edinburgh Journal of Science!), ističe se kako na Mjesecu žive fantastične životinje, između ostalog bizoni, koze, jednorozi (!), ali i, dakako, razne nama nepoznate vrste kao što su dabrovi bez repa, čak i humanoidi s krilima od šišmiša ("Vespertilio-homo") koji su tamo podigli svoje hramove. Da stvar bude bolja (luđa) sve je popraćeno s detaljnim ilustracijama ovih čudnovatih kreatura.
Civilizacija na Mjesecu, ilustracija objavljena u američkom listu The Sun 25. kolovoza 1835.
Na Mjesecu postoje šume, oceani, plaže... tvrdi se. I kako su sve to odjednom otkrili? Uvaženi Dr. Andrew Grant (koji je izmišljen!) priča za The Sun kako su on i poznati astronom Sir John Herschel došli do otkrića koristeći se "izuzetno naprednim novim teleskopom koji funkcionira na temelju potpuno novih čestica".
Odlično, znači i drugi znanstvenici mogu "baciti oko" kroz taj teleskop i pogledati što rade ljudi-šišmiši? E ne može, tvrdi Dr. Grant, jer se dogodio problem - naime, Sunce je djelovalo na leću teleskopa pri čemu je došlo do efekta "gorućeg stakla", čak se i cijela zvjezdarnica zapalila.
Kao što i vidimo, datum članka je 25. kolovoz, ne 1. travanj.
Humanoid s krilima od šišmiša ("Vespertilio-homo") na Mjesecu, ilustracija objavljena u američkom listu The Sun 25. kolovoza 1835.Tek pet godina kasnije otkrilo se kako je stvarni autor ovih fantazija zapravo bio tadašnji reporter lista The Sun, Richard Adams Locke. Dakako, nakon što se razotkrio predstavio je teoriju o tome kako je sve zapravo bila samo satira kojom je želio ismijati pojedine stvarne znanstvenike iz tog vremena koji su zaista izlazili u javnost s tvrdnjama o postojanju "lunarnih gradova" te vegetacije na Mjesecu. Takvih maštovitih likova svakako je bilo, jedan od popularnijih bio je svećenilk Thomas Dick (poznat pod nadimkom "Kršćanski filozof") koji je u svojoj knjizi argumentirao da je cijeli Sunčev sustav naseljen dok samo na Mjesecu živi oko 4,2 milijarde stanovnika (!):
Ipak, što god Locke kasnije tvrdio, glavni cilj njegovih članaka nije bila satira već privlačenje publike, a vjeruje se da je sve organizirano s upravom i uredništvom lista. Izvori navode kako se prodaja lista The Sun, nakon njihovih "otkrića" o životu na Mjesecu, znatno povećala te je ostala permanentno velika čak i nakon što su mnogi shvatili da nema "hramova" na Mjesecu. Zanimljiv je podatak da se ova preočita laž otkrila tek nekoliko tjedana nakon objave, a sam list je i tada odbijao to potvrditi.
Civilizacija na Mjesecu, ilustracija objavljena u američkom listu The Sun 25. kolovoza 1835.
Citirani stvarni astronom, John Herschel, komentirao je kako su mu članci bili zabavni ističući kako njegova promatranja nikada ne bi mogla biti tako uzbudljiva. No, kasnije ga je cijela priča počela frustrirati jer su mu ljudi još godinama prilazili vjerujući u priče iz lista The Sun!
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
