Timur, poznat i pod imenom Tamerlan, bio je moćni, utjecajni, i vrlo okrutni mongolski vladar, osnivač Timuridskog Carstva. Živio je u periodu između 1336. i 1405. godine.
Bio je jedan od prvih mongolskih vođa koji je prešao na islam. Godine 1370. se, koristeći navodno podrijetlo od Džingis-kana, proglasio vladarom carstva sa prijestolnicom u Samarkandu. Nakon toga je vodio niz pohoda protiv Zlatne Horde (da, neki od najžešćih sukoba zapravo su se vodili između mongolskih moćnih sila), Indije i iranskih dinastija da bi se na kraju okrenuo prema Siriji, Mezopotamiji i Anatoliji koju je pokorio 1402. godine. Umro je pripremajući se na pohod protiv Kine.
Timura spominjemo na današnji dan s razlogom - naime, 24. ožujka 1401. njegove snage upale su u Damask, možda i najstariji grad na svijetu (datira još iz 6500-ih godina prije Nove ere). Bio je to strašan pokolj ogromnih razmjera.
No, prije nego dođemo do toga nekoliko riječi o Timuridskom carstvu. Naime, iako je Timur bio "mongolski" vođa valja ga smjestiti u točan geografski, ali i etnički kontekst. On je zapravo, ako ćemo biti precizni, bio turkijsko-mongolski lider, daleko od današnje Mongolije. Slika o stepskom nomadu ne uklapa se u njegov profil. Bio je, kako navodi povjesničar John Joseph Saunders, "proizvod islamizacije i iraniziranog društva".
Kada pak na karti pogledamo položaj njegovog carstva, sve će nam biti jasnije:
Dakle, Timuridsko Carstvo zapravo je bilo većinom na prostoru Irana i zemalja današnje Centralne Azije (Turkmenistan, Uzbekistan...), protežući se na veći dio današnje Turske i Iraka.
Sam Timur je bio pak lider kojeg bi se, u povijesnom kontekstu, moglo gledati dvojako. S jedne strane smatralo ga se velikim zaštitnikom umjetnosti, arhitekture... Bio je često u kontaktu s vodećim intelektualcima tog vremena. Smatra se da je osobno izumio i varijantu šaha (Tamerlenski šah koji se igra na većoj, 10x11 površini). Uvažavali su ga i europski lideri tog vremena (imao je vrlo razgranate diplomatske misije). Aktivno je poticao trgovinu između Francuske i Azije...
No, većina ga se ipak bojala. Naime, imao je Timur i svoju "drugu stranu" - čak bi se moglo reći da je to bila njegova taktika, a bila je: krvoproliće!
Na osvojenim teritorijima "volio je" provesti veliki masakr civilnog stanovništva. Na taj način širila se vijest o njemu kao o okrutnom vojskovođi što mu je, bez sumnje, dobro došlo u novim pohodima jer svi su strahovali od njegovog dolaska. Ta percepcija bila je itekako točna, a svjedok je i drevni grad Damask koji je na današnji dan, 24. ožujka 1401., pao u njegove ruke...
Masakriranje velikih gradova bila je njegova "specijalnost" - učinio je to i Bagdadu, Delhiju, Aleppu... a sada je na red došao i Damask.
Damask, današnji glavni grad Sirije, polako se kroz povijest...
Bio je jedan od prvih mongolskih vođa koji je prešao na islam. Godine 1370. se, koristeći navodno podrijetlo od Džingis-kana, proglasio vladarom carstva sa prijestolnicom u Samarkandu. Nakon toga je vodio niz pohoda protiv Zlatne Horde (da, neki od najžešćih sukoba zapravo su se vodili između mongolskih moćnih sila), Indije i iranskih dinastija da bi se na kraju okrenuo prema Siriji, Mezopotamiji i Anatoliji koju je pokorio 1402. godine. Umro je pripremajući se na pohod protiv Kine.
Timura spominjemo na današnji dan s razlogom - naime, 24. ožujka 1401. njegove snage upale su u Damask, možda i najstariji grad na svijetu (datira još iz 6500-ih godina prije Nove ere). Bio je to strašan pokolj ogromnih razmjera.
No, prije nego dođemo do toga nekoliko riječi o Timuridskom carstvu. Naime, iako je Timur bio "mongolski" vođa valja ga smjestiti u točan geografski, ali i etnički kontekst. On je zapravo, ako ćemo biti precizni, bio turkijsko-mongolski lider, daleko od današnje Mongolije. Slika o stepskom nomadu ne uklapa se u njegov profil. Bio je, kako navodi povjesničar John Joseph Saunders, "proizvod islamizacije i iraniziranog društva".
Kada pak na karti pogledamo položaj njegovog carstva, sve će nam biti jasnije:
Dakle, Timuridsko Carstvo zapravo je bilo većinom na prostoru Irana i zemalja današnje Centralne Azije (Turkmenistan, Uzbekistan...), protežući se na veći dio današnje Turske i Iraka.
Sam Timur je bio pak lider kojeg bi se, u povijesnom kontekstu, moglo gledati dvojako. S jedne strane smatralo ga se velikim zaštitnikom umjetnosti, arhitekture... Bio je često u kontaktu s vodećim intelektualcima tog vremena. Smatra se da je osobno izumio i varijantu šaha (Tamerlenski šah koji se igra na većoj, 10x11 površini). Uvažavali su ga i europski lideri tog vremena (imao je vrlo razgranate diplomatske misije). Aktivno je poticao trgovinu između Francuske i Azije...
No, većina ga se ipak bojala. Naime, imao je Timur i svoju "drugu stranu" - čak bi se moglo reći da je to bila njegova taktika, a bila je: krvoproliće!
Na osvojenim teritorijima "volio je" provesti veliki masakr civilnog stanovništva. Na taj način širila se vijest o njemu kao o okrutnom vojskovođi što mu je, bez sumnje, dobro došlo u novim pohodima jer svi su strahovali od njegovog dolaska. Ta percepcija bila je itekako točna, a svjedok je i drevni grad Damask koji je na današnji dan, 24. ožujka 1401., pao u njegove ruke...
Masakriranje velikih gradova bila je njegova "specijalnost" - učinio je to i Bagdadu, Delhiju, Aleppu... a sada je na red došao i Damask.
Damask, današnji glavni grad Sirije, polako se kroz povijest...
