Otkako je glazba postala popularna, naročito otkako se mogla prodavati (prvo putem vinila), u svijetu postoje brojne glazbene "zvijezde", a iako ih je i danas mnogo teško je uopće zamisliti količinu slave koju su prije kojih pola stoljeća pojavivši se na sceni uživali "dečki iz Liverpoola", dakako govorimo o slavnim Beatlesima. Iako je njihova glazba bila i ostala popularna, kao sastav djelovali su tek jedno desetljeće (od 1960. do 1970.), no i nakon raspada svako od "fantastične četvorke" ostao je zvijezda, no ponajviše karizmatični John Lennon.
Nakon Beatlesa Lennon je postao politički aktivist, što je pokazivao svojom glazbom i svojim akcijama. Naslanjajući se na tradiciju anti-ratnih i hipi pokreta 60-ih napisao je nekoliko pjesama koje su i danas anti-ratne ode miru, kao recimo pjesma "Give Peace a Chance" (Dajmo šansu miru), a u prosincu 1969. dao je zakupiti niz billboard plakata u 10 gradova diljem svijeta s natpisom "War Is Over! If You Want It" (Rat je gotov! Ako želiš).
1971. nastupio je u sklopu koncerta za zatvorenog političkog aktivista Johna Sinclaira, osnivača krajnje ljevičarske organizacije Bijele pantere (koja je nastala iz solidarnosti prema crnačkoj revolucionarnoj organizaciji Crne pantere).
Iduće godine, nakon "Krvave nedjelje" u Sjevernoj Irskoj, kada je britanska vojska otvorila vatru na nenaoružane prosvjednike te ih ubila 14, Lennon je izjavio da kada bi morao birati između vojske i IRA-e (Irska republikanska armija, vojna organizacija s namjerom stvaranja slobodne Irske države sa Sjevernom Irskom kao njenim sastavnim dijelom), odabrao bi IRA-u. Za jednog Engleza bila je to poprilično smiona izjava, o incidentu je napisao i dvije pjesme: "The Luck of the Irish" (Sreća Iraca) i "Sunday Bloody Sunday" (Nedjelja, krvava nedjelja - pjesma nema veze s daleko poznatijom pjesmom istog imena sastava U2).
David Shayler, bivši član britanske obavještajne službe MI5, rekao je 2000. kako je Lennon slao novce za IRA-u. Američki FBI kasnije objavljuje podatke prema kojima je Lennon imao "simpatije" prema Međunarodnoj marksističkoj grupi (trockistička organizacija iz Britanije). To je potvrdio i poznati politički autor Tariq Ali.
Tadašnji američki predsjednik Richard Nixon pokušao je deportirati Lennona strahujući kako bi njegov anti-ratni aktivizam, ali i njegova velika popularnost, mogla ga koštati izbora. No, taman kada je izgledalo da će Lennon morati permanentno napustiti SAD stigla je velika afera Watergate koja je "potopila" Nixona. Kada je izabran novi predsjednik, Jimmy Carter, John Lennon i njegova supruga Yoko Ono bili su prisutni na njegovom inauguracijskom balu.
"Prosvjed u krevetu", anti-ratni performans Johna Lennona i Yoko Ono, ožujak 1969. godine, Amsterdam (izvor: Dutch National Archives / javna domena)
Politički aktivizam, ali i politička zrelost Johna Lennona, kontinuirano su se razvijali te bi njegova važnost vjerojatno i danas bila znatna, no njegov život brutalno je prekinut u njegovoj 40. godini kada ga je 8. prosinca 1980. pred ulazom zgrade u njujorškom Manhattnu s 5 hitaca u leđa pogubio Mark David Chapman.
Tko je bio Chapman i zašto je ubio Johna Lennona? To je priča koju neki i do današnjeg dana smatraju misterijom. Službena verzija je ta da je Chapman zapravo bio psihotični manijak koji je obožavao i mrzio Lennona u isto vrijeme. Neki pak teoretiziraju da je ta priča samo paravan za likvidaciju politički opasnog glazbenika, no za takve teorije ne postoje konkretni dokazi (čak i nedavno otkrivene FBI arhive sugeriraju kako Lennona nisu smatrali toliko opasnim akterom).
Chapman je rođen 10. svibnja 1955. u Fort Worthu, američkoj saveznoj državi Teksas. Imao je teško djetinjstvo uz nasilnog oca (vojno lice) koji je često tukao i njega i majku (medicinska sestra). U školi su ga druga djeca također zlostavljala jer nije bio dobar u sportu. "Utjehu" je pronašao u drogama koje počinje konzumirati već s 14 godina, a kao maloljetnik je jednom prilikom pobjegao od doma te je proveo 2 tjedna živeći na ulicama Atlante. Već tada, kao i brojni iz njegove generacije, bio je veliki obožavatelj Beatlesa. No, njegov stav prema omiljenom bendu počeo se mijenjati kada je ranih 70-ih postao "ponovno rođeni" kršćanin prezbiterijanac. Tada je Lennonu jako zamjerio njegovu raniju izjavu iz 1966. kada je rekao kako su "Beatlesi postali popularniji od Isusa" (iako se može reći da je izjava izvučena iz konteksta za vrijeme jednog intervjua, ista je izazvala veliku odmazdu u SAD-u, pa čak i javno paljenje ploča Beatlesa).
Drugi faktor, osim novospoznate religioznosti, za Chapmana je bila kultna knjiga "Lovac u žitu" (Catcher in the rye) J. D. Salingera. Kao i popularna glazba Beatlesa, koja nastavlja bivati slušana iz generacije u generaciju, isto se može reći i za knjigu Lovac u žitu jer ista progovora o "univerzalnoj" tematici otuđenja i tjeskobe koju osjećaju mnogi mladi ljudi, naročito tinejdžeri. Glavni protagonist knjige, Holden Caulfield, postao je ikona buntovnika tinejdžera. Knjiga se bavi brojnim kompleksnim temama kao što su nevinost, osobni identitet, pripadanje svijetu, gubitak, ljudski odnosi, povezanost... Knjiga je prevedena na gotovo sve jezike svijeta, a i danas se godišnje proda više od milijun primjeraka.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
