Američki revolucionarni rat, rat u kojem su se Amerikanci tijekom 8 dugih godina borili, i izborili, za slobodu od Britanije, započeo je službeno 19. travnja 1775. godine. Taj rat je, dakako, bio prekretnica koja je formirala moderno doba, a SAD, bivša britanska kolonija, uzdignuo se do statusa svjetske super-sile (stotinjak godina nakon oslobođenja od Britanije vodili su još jedan, krvaviji, građanski rat - od 1861. do 1865. godine). No, kada govorimo Revolucionarnom ratu i njegovom početku, njegovom "duhovnom" početku, onda bismo datum mogli pomaknuti nešto ranije, s 19. travnja na 23. ožujka 1775. Naime, na taj dan - današnji dan - jedan od "očeva utemeljitelja" SAD-a, Patrick Henry, za vrijeme druge konvencije patriota u Virginiji, dao je svoj poznat "Dajte mi slobodu ili dajte mi smrt" govor.
U tom govoru Henry poručuje kako Amerikanci više ne smiju imati nikakvih iluzija da će se situacija s britanskom krunom riješiti na mirni način te argumentira da jedino rat, borba protiv kolonijalne sile, može Amerikancima donijeti slobodu. Mnogi povjesničari smatraju kako je taj govor bio presudan, od povijesni važnosti.
Sam Henry, bio je po zanimanju odvjetnik i zemljoposjednik - kao i robovlasnik. Osobno je tvrdio kako bi se praksa robovlasništva trebala ukinuti, no ne može se reći da je previše učinio po tom pitanju... I dok su neki njegovi suvremenici, daleko konkretniji abolicionisti, svoje robove oslobodili, Henry ih je nakon smrti "uredno" ostavio u oporuci svojoj supruzi i sinovima.
Moglo bi se stoga tvrditi kako Patrick Henry nije bio čovjek od riječi, ali je zato bio "čovjek od riječi" u onom drugom smislu - naime, bio je vrhunski govornik, iznimno karizmatičan te je to njegovom ključnom govoru u Virginiji dalo jednu još dodatnu dramatičnu energiju.
Evo i tog povijesnog govora (završni segment - cijeli tekst na engleskom jeziku možete pročitati ovdje):
"Gospodo, mi nismo slabi ako dobro iskoristimo ono čime nas je obdarila priroda. Tri milijuna ljudi, naoružanih za sveti cilj slobode, u zemlji poput naše, nepobjedivi su, kakvu god silu neprijatelj uputio na nas. Osim toga, gospodo, nećemo voditi bitke sami. Pravedni Bog upravlja sudbinama naroda i on će dozvati svoje saveznike da se bore za nas. Bitka nije samo za snažne, nju biju i oni koji su na oprezu, radišni i hrabri. Osim toga, gospodo, mi nemamo izbora. Kada bismo se sada čak i željeli poniziti, već je prekasno za to! Povlačenja nema, osim u sužanjstvo i ropstvo. Naši su lanci već iskovani. Njihov zveket već odjekuje ravnicama Bostona. Rat je neizbježan – i neka počne! Ponavljam, gospodo, neka počne! Uzalud je uljepšavati stvari. Gospoda mogu zazivati mir – ali mira nema. Rat je zapravo već počeo! Sljedeći nalet sjeverca donijet će našim ušima zveket oružja. Naša su braća već na bo...
U tom govoru Henry poručuje kako Amerikanci više ne smiju imati nikakvih iluzija da će se situacija s britanskom krunom riješiti na mirni način te argumentira da jedino rat, borba protiv kolonijalne sile, može Amerikancima donijeti slobodu. Mnogi povjesničari smatraju kako je taj govor bio presudan, od povijesni važnosti.
Sam Henry, bio je po zanimanju odvjetnik i zemljoposjednik - kao i robovlasnik. Osobno je tvrdio kako bi se praksa robovlasništva trebala ukinuti, no ne može se reći da je previše učinio po tom pitanju... I dok su neki njegovi suvremenici, daleko konkretniji abolicionisti, svoje robove oslobodili, Henry ih je nakon smrti "uredno" ostavio u oporuci svojoj supruzi i sinovima.
Moglo bi se stoga tvrditi kako Patrick Henry nije bio čovjek od riječi, ali je zato bio "čovjek od riječi" u onom drugom smislu - naime, bio je vrhunski govornik, iznimno karizmatičan te je to njegovom ključnom govoru u Virginiji dalo jednu još dodatnu dramatičnu energiju.
Evo i tog povijesnog govora (završni segment - cijeli tekst na engleskom jeziku možete pročitati ovdje):
"Gospodo, mi nismo slabi ako dobro iskoristimo ono čime nas je obdarila priroda. Tri milijuna ljudi, naoružanih za sveti cilj slobode, u zemlji poput naše, nepobjedivi su, kakvu god silu neprijatelj uputio na nas. Osim toga, gospodo, nećemo voditi bitke sami. Pravedni Bog upravlja sudbinama naroda i on će dozvati svoje saveznike da se bore za nas. Bitka nije samo za snažne, nju biju i oni koji su na oprezu, radišni i hrabri. Osim toga, gospodo, mi nemamo izbora. Kada bismo se sada čak i željeli poniziti, već je prekasno za to! Povlačenja nema, osim u sužanjstvo i ropstvo. Naši su lanci već iskovani. Njihov zveket već odjekuje ravnicama Bostona. Rat je neizbježan – i neka počne! Ponavljam, gospodo, neka počne! Uzalud je uljepšavati stvari. Gospoda mogu zazivati mir – ali mira nema. Rat je zapravo već počeo! Sljedeći nalet sjeverca donijet će našim ušima zveket oružja. Naša su braća već na bo...
