Dobrodošli na advance.hr!
Advance.hr koristi "kolačiće" (cookies), ali isključivo za funkcionalnost samih stranica (ovdje nema prikupljanja Vaših podataka za nikakve marketinške agencije). Detalje možete pročitati u sekciji: uvjeti korištenja.
Advance.hr koristi "kolačiće" (cookies), no isključivo za funkcionalnost samih stranica. Detalje možete pročitati u sekciji: uvjeti korištenja.
Slažem se s uvjetima korištenja

23. listopada 1983. - Velika priča o kontekstu, otporu i osveti: Kako je najsmrtonosniji dan za marince od Drugog svjetskog rata protjerao američku vojsku iz Libanona

PIŠE: | Foto: AP Photo/Zouki/Guliver Image
Objavljeno:

Bio je to najsmrtonosniji dan za američke marince još od Drugog svjetskog rata te najsmrtonosniji dan za američku vojsku uopće još od Rata u Vijetnamu - 23. listopad 1983., glavni grad Libanona, dvije auto-bombe (zapravo kamion-bombe) pogodile su kompleks kojeg su američke i francuske snage koristile kao vojarne. Ukupno je ubijeno 307 vojnika - 241 američki vojnik i 58 francuskih. U napadu su također ubijena i šestorica civila kao i dvojica napadača. Za Francuze bio je to najsmrtonosniji dan još od Rata u Alžiru.

Samoubilački napadi su se dogodili u razmaku od svega nekoliko minuta. Odgovornost za iste preuzela je militantna organizacija Islamski džihad - riječ je o šijitskoj organizaciji koja je djelovala na prostoru Libanona 80-ih godina zahtijevajući odlazak američke vojske iz zemlje (nema veze s palestinskom organizacijom koja se također naziva Islamski džihad te operira i danas na prostoru Pojasa Gaze). Islamski džihad u Libanonu izveo je više napada, otmica, ubojstava te drugih akcija s ciljem protjerivanja američkih snaga iz Libanona. Te iste 1983. godine izveli su i veliki samoubilački bombaški napad na američku ambasadu u Bejrutu pri čemu je ubijeno 17 američkih državljana (većinom osoblje ambasade i pripadnici američke CIA-e), 32 Libanonca, te još 14 osoba koje su se zatekle tamo.

Američka vojarna u Bejrutu neposredno nakon napada 23. listopada 1983.Unatoč činjenici da je Islamski džihad preuzeo odgovornost za napade na američke i francuske vojarne 23. listopada 1983., tadašnji američki ministar obrane Caspar Weinberger (predsjednik je bio Ronald Reagan) poručio je kako nije poznato tko je zapravo naručitelj napada, no američka administracija i analitičari sugerirali su kako je ovo zapravo iranska operacija "od vrha do dna" te kako je napade izveo libanonski Hezbollah. Te tvrdnje i danas su predmet debate pošto nije poznato (sa sigurnošću) je li Hezbollah, danas vrlo moćna vojno-politička organizacija, uopće postojao u vrijeme ovih napada.

Američka ambasada u Bejrutu neposredno nakon napada 18. travnja 1983.Ono što je za ovu priču bitno je kontekst u kojem su se ovi napadi dogodili. Krenimo korak po korak...

Palestinska oslobodilačka organizacija (PLO) bila je glavna palestinska organizacija koja je pružala otpor izraelskoj okupaciji palestinskih područja. Od 1969. pa sve do smrti 2004. PLO-om je upravljao palestinski lider Yasser Arafat (nakon smrti ga je naslijedio današnji palestinski predsjednik Mahmoud Abbas). Početkom 80-ih godina PLO su utočište pronašli u južnom Libanonu te su od tamo izvodili gerilske napade na izraelske snage. Zbog te činjenice je Izrael odlučio pokrenuti invaziju na Libanon ("Prvi libanonski rat") u lipnju 1982.

Bachir GemayelPLO je tada imao direktnu pomoć sirijske vojske dok su pak Izraelci imali saveznika unutar samog Libanona - kršćane Maronite (istočna katolička crkva). Nadalje, Izrael je dobivao direktnu pomoć od SAD-a (političku, financijsku, obavještajnu i u vojnoj opremi). Formalni predsjednik Libanona bio je Maronit po imenu Bachir Gemayel - iza njega su stajali i SAD i Izrael što je izazvalo veliku netrpeljivost između njega, i kršćana uopće, prema drugim skupinama u Libanonu, muslimana i Druza. Nadalje, strah Libanonom je sijala krajnje desničarska kršćanska paravojna organizacija Falange - direktno povezana s predsjednikom Bachirom Gemayelom.

Falange militanti izveli su niz krvavih napada na muslimanske i Druze civile u Libanonu, a najjači je svakako bio masakr u PLO izbjegličkim kampovima Sabra i Shatila 1982. godine. Bio je to strašan pokolj koji je trajao od 16. do 18. rujna 1982. - Falange su upale u izbjeglički kamp dok je izraelska vojska, njihov saveznik, "držala stražu". Kršćanski ekstremisti pobili su na stotine ljudi - brojke variraju od 460 do 3,500 mrtvih (OPREZ - eksplicitne fotografije: 1, 2, 3, 4)

Pokolj u PLO izbjegličkim kampovima navodno je bio osveta za atentat na predsjednika Bachira Gemayela koji je izveden dva dana ranije, 14. rujna 1982. Sam atentat nije puno promijenio političku situaciju jer je na Bachirovo mjesto odmah došao njegov brat, Amine Gemayel, koji je nastavio s istom politikom.

No, gdje su u toj priči američke i francuske snage koje će postati žrtve velikih bombaških napada 23. listopada 1983. godine? Oni ulaze u Libanon nedugo nakon spomenutih pokolja - u kolovozu 1982. u sklopu tzv. Multinacionalne snage u Libanonu (MNF), odnosno mirovne misije (sudjelovali su vojnici iz SAD-a, Francuske, Italije i Britanije) kako bi očuvali prekid vatre kojeg su u međuvremenu postigli Izrael i PLO. No, mnogi u Libanonu - naročito muslimani, Druze, ljevičari (među kojima je svakako bilo i kršćana), smatrali su američku prisutnost krajnje nepoželjnom znajući da su oni tu primarno kako bi provodili i branili izraelske interese.
Američke i francuske snage u Libanonu
Sada kada smo ukratko spomenuli kontekst, vratimo se na bombaške napade na američke i francuske vojarne 23. listopada 1983. Kako smo i spomenuli, ovo jest bio najveći napad, ali svakako ne i jedini. Manjih napada i okršaja je bilo poprilično i svakim napadom pritisak na strane snage (MNF) bivao je sve veći. Nakon napada na vojarne pri čemu je ubijeno više od 300 američkih i francuskih vojnika američki predsjednik Ronald Reagan poručio je kako neće povlačiti vojsku iz Libanona. U privatnosti mu je pak ministar obrane Caspar Weinberger sugerirao da bi se možda ipak trebali povući.

Sličan stav kao i Reagan zauzeo je i francuski predsjednik Francois Mitterrand koji je već idućeg dana, 24. listopada 1983., posjetio mjesta napada (iako na svega nekoliko sati) te je od tamo poručio: "Ostajemo u Libanonu".

George H. W. Bush u Bejrutu 26. listopada 1983. posjetio je ranjene vojnike i mjesta napadaReagan se nije pojavio u Bejrutu, ali je zato 26. listopada stigao njegov potpredsjednik George H. W. Bush (kasnije njegov nasljednik). "SAD se neće podrediti teroristima", rekao je Bush za vrijeme obilaska ranjenih.

Američke i francuske snage izvele su nekoliko raketnih napada s brodova i zračnih napada na kampove u dolini Bekaa. No, nisu to bili veliki napadi, više demonstracija za domaću publiku.

Nakon napada na vojarne u Bejrutu sve se češće počelo govoriti o iranskom utjecaju, ali i novoj organizaciji koja je brzo postala vrlo popularna među muslimanima u Libanonu - Hezbollah. Odbacuju odgovornost za napad, ali slave "dvojicu mučenika" koji su ga izveli.

Pritisak se povećava. Iako Reagan poručuje kako nema šanse da će SAD napustiti Libanon, interno mu njegovi savjetnici poručuju kako se američka vojska više ne može nositi s ovom sigurnosnom situacijom. U isto vrijeme Islamski džihad, koji je preuzeo odgovornost za napad 23. listopada 1983., upozorava SAD da će se "zemlja tresti" ukoliko do kraja 1983. ne napuste Libanon.

U isto vrijeme na Reagana se vrši sve veći pritisak i od strane američkog Kongresa. Napad u kojem je izginulo oko 240 američkih vojnika bio je potres od kojeg se SAD nije mogao tek tako oporaviti. Zastupnici traže povlačenje, ne žele riskirati još jednu takvu katastrofu. Do veljače 1984. se pak i raspala libanonska regularna vojska.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.

1. korak: Za nastavak čitanja odaberite pretplatu:
 
6 mjeseci
45 €
MOGUĆNOST PLAĆANJA NA RATE:
7.5 € mjesečno
 *
* Iznos u slučaju plaćanja na 6 rata (opcija za sada dostupna samo preko PBZ banke, mogućnost plaćanja od 2 do 24 rate).
Izaberi
Trajanje pretplate - 6 mjeseci
Potpuni pristup svim sadržajima i arhivi advance.hr
Mogućnost korištenja raznih načina plaćanja (uključujući i obročno plaćanje od 2 do 24 rate - za VISA; Maestro i VISA Premium kartice kod PBZ banke).

Najbolja opcija
1-godišnja pretplata
75 €
MOGUĆNOST PLAĆANJA NA RATE:
6.25 € mjesečno
 *
* Iznos u slučaju plaćanja na 12 rata (opcija za sada dostupna samo preko PBZ banke, mogućnost plaćanja od 2 do 24 rate).
Potvrdi
Trajanje pretplate - 12 mjeseci
Potpuni pristup svim sadržajima i arhivi advance.hr
Mogućnost korištenja raznih načina plaćanja (uključujući i obročno plaćanje od 2 do 24 rate - za VISA; Maestro i VISA Premium kartice kod PBZ banke).

 
1 mjesec
14 €
Pristup kompletnom advance.hr sadržaju u trajanju od 30 dana.
Izaberi
Mjesec dana pretplate
Potpuni pristup svim sadržajima i arhivi advance.hr
Mogućnost korištenja raznih načina plaćanja.
 
Pristup samo ovom tekstu
5 €
Umjesto pretplate možete kupiti pristup samo ovom tekstu.
Izaberi
Uplatom ćete imati pristup ovom tekstu
Drugi tekstovi neće Vam biti dostupni (osim ako i za njih ne uplatite pristup)
Putem ovog koraka kreirat će Vam se korisničko ime tako da ako želite možete jednostavno proširiti svoj pristup uplatom jedne od regularnih pretplata.

2. korak: Odaberite način plaćanja
Pređite preko jedne od gornjih opcija i prikazat će Vam se detaljniji opis metode plaćanja.
Korištenjem sustava za online naplatu pristajem na Opće uvjete korištenja i Pravila o zaštiti privatnosti kao i na Opće uvjete o online plaćanju
Potreban je pristanak na uvjete korištenja
O sustavu pretplate:
- Klikom na odabranu opciju bit ćete prebačeni na sigurni sustav WSPay gdje možete u nekoliko trenutaka obaviti kupnju
- Možete birati između nekoliko metoda plaćanja, uključujući kartično plaćanje, kriptovalute itd.
- Kad Vam pretplata istekne bit ćete o tome obavješteni - pretplata se NE obnavlja automatski, odnosno morat ćete je sami obnoviti putem ovog sustava
- Nakon uspješne uplate dobit ćete korisničke podatke (ako ste novi korisnik).
- WSpay - Web Secure Payment Gateway advance.hr koristi WSPay za online plaćanja. WSPay je siguran sustav za online plaćanje, plaćanje u realnom vremenu, kreditnim i debitnim karticama te drugim načinima plaćanja. WSPay kupcu i trgovcu osiguravaju siguran upis i prijenos upisanih podataka o karticama što podvrđuje i PCI DSS certifikat koji WSPay ima. WSPay koristi SSL certifikat 256 bitne enkripcije te TLS 1.2 kriptografski protokol kao najviše stupnjeve zaštite kod upisa i prijenosa podataka.