Bio je to najsmrtonosniji dan za američke marince još od Drugog svjetskog rata te najsmrtonosniji dan za američku vojsku uopće još od Rata u Vijetnamu - 23. listopad 1983., glavni grad Libanona, dvije auto-bombe (zapravo kamion-bombe) pogodile su kompleks kojeg su američke i francuske snage koristile kao vojarne. Ukupno je ubijeno 307 vojnika - 241 američki vojnik i 58 francuskih. U napadu su također ubijena i šestorica civila kao i dvojica napadača. Za Francuze bio je to najsmrtonosniji dan još od Rata u Alžiru.
Samoubilački napadi su se dogodili u razmaku od svega nekoliko minuta. Odgovornost za iste preuzela je militantna organizacija Islamski džihad - riječ je o šijitskoj organizaciji koja je djelovala na prostoru Libanona 80-ih godina zahtijevajući odlazak američke vojske iz zemlje (nema veze s palestinskom organizacijom koja se također naziva Islamski džihad te operira i danas na prostoru Pojasa Gaze). Islamski džihad u Libanonu izveo je više napada, otmica, ubojstava te drugih akcija s ciljem protjerivanja američkih snaga iz Libanona. Te iste 1983. godine izveli su i veliki samoubilački bombaški napad na američku ambasadu u Bejrutu pri čemu je ubijeno 17 američkih državljana (većinom osoblje ambasade i pripadnici američke CIA-e), 32 Libanonca, te još 14 osoba koje su se zatekle tamo.
Unatoč činjenici da je Islamski džihad preuzeo odgovornost za napade na američke i francuske vojarne 23. listopada 1983., tadašnji američki ministar obrane Caspar Weinberger (predsjednik je bio Ronald Reagan) poručio je kako nije poznato tko je zapravo naručitelj napada, no američka administracija i analitičari sugerirali su kako je ovo zapravo iranska operacija "od vrha do dna" te kako je napade izveo libanonski Hezbollah. Te tvrdnje i danas su predmet debate pošto nije poznato (sa sigurnošću) je li Hezbollah, danas vrlo moćna vojno-politička organizacija, uopće postojao u vrijeme ovih napada.
Ono što je za ovu priču bitno je kontekst u kojem su se ovi napadi dogodili. Krenimo korak po korak...
Palestinska oslobodilačka organizacija (PLO) bila je glavna palestinska organizacija koja je pružala otpor izraelskoj okupaciji palestinskih područja. Od 1969. pa sve do smrti 2004. PLO-om je upravljao palestinski lider Yasser Arafat (nakon smrti ga je naslijedio današnji palestinski predsjednik Mahmoud Abbas). Početkom 80-ih godina PLO su utočište pronašli u južnom Libanonu te su od tamo izvodili gerilske napade na izraelske snage. Zbog te činjenice je Izrael odlučio pokrenuti invaziju na Libanon ("Prvi libanonski rat") u lipnju 1982.
PLO je tada imao direktnu pomoć sirijske vojske dok su pak Izraelci imali saveznika unutar samog Libanona - kršćane Maronite (istočna katolička crkva). Nadalje, Izrael je dobivao direktnu pomoć od SAD-a (političku, financijsku, obavješt...
Samoubilački napadi su se dogodili u razmaku od svega nekoliko minuta. Odgovornost za iste preuzela je militantna organizacija Islamski džihad - riječ je o šijitskoj organizaciji koja je djelovala na prostoru Libanona 80-ih godina zahtijevajući odlazak američke vojske iz zemlje (nema veze s palestinskom organizacijom koja se također naziva Islamski džihad te operira i danas na prostoru Pojasa Gaze). Islamski džihad u Libanonu izveo je više napada, otmica, ubojstava te drugih akcija s ciljem protjerivanja američkih snaga iz Libanona. Te iste 1983. godine izveli su i veliki samoubilački bombaški napad na američku ambasadu u Bejrutu pri čemu je ubijeno 17 američkih državljana (većinom osoblje ambasade i pripadnici američke CIA-e), 32 Libanonca, te još 14 osoba koje su se zatekle tamo.
Unatoč činjenici da je Islamski džihad preuzeo odgovornost za napade na američke i francuske vojarne 23. listopada 1983., tadašnji američki ministar obrane Caspar Weinberger (predsjednik je bio Ronald Reagan) poručio je kako nije poznato tko je zapravo naručitelj napada, no američka administracija i analitičari sugerirali su kako je ovo zapravo iranska operacija "od vrha do dna" te kako je napade izveo libanonski Hezbollah. Te tvrdnje i danas su predmet debate pošto nije poznato (sa sigurnošću) je li Hezbollah, danas vrlo moćna vojno-politička organizacija, uopće postojao u vrijeme ovih napada.
Ono što je za ovu priču bitno je kontekst u kojem su se ovi napadi dogodili. Krenimo korak po korak...
Palestinska oslobodilačka organizacija (PLO) bila je glavna palestinska organizacija koja je pružala otpor izraelskoj okupaciji palestinskih područja. Od 1969. pa sve do smrti 2004. PLO-om je upravljao palestinski lider Yasser Arafat (nakon smrti ga je naslijedio današnji palestinski predsjednik Mahmoud Abbas). Početkom 80-ih godina PLO su utočište pronašli u južnom Libanonu te su od tamo izvodili gerilske napade na izraelske snage. Zbog te činjenice je Izrael odlučio pokrenuti invaziju na Libanon ("Prvi libanonski rat") u lipnju 1982.
PLO je tada imao direktnu pomoć sirijske vojske dok su pak Izraelci imali saveznika unutar samog Libanona - kršćane Maronite (istočna katolička crkva). Nadalje, Izrael je dobivao direktnu pomoć od SAD-a (političku, financijsku, obavješt...
