Ovih dana sve se češće spominje ulazak egipatske vojske u Libiju gdje se znatan dio zemlje nalazi pod kontrolom pro-turskih snaga nakon što je Turska intervenirala krajem 2019. i potisnula Haftarove snage (koje podupire Egipat) dalje prema istoku. Zanimljivo je da se ova eskalacija (egipatski parlament upravo je odobrio slanje trupa u Libiju) događa točno na obljetnicu rata koji se vodio između Libije i Egipta u ljeto prije 43 godine. Na današnji dan, 21. srpnja 1977. izbio je Libijsko-egipatski rat. Razlog zašto se mnogi možda više ne sjećaju istog je taj što je trajao vrlo kratko, svega tri dana, do 24. srpnja, no stotine su ubijene s obje strane.
Ali zar nisu Egipat i Libija tih godina bili bliski saveznici? Zašto je onda izbio rat? Vratimo se nekoliko godina unatrag... U rujnu 1969. dolazi do državnog udara u Libiji, s vlasti je srušen kralj Idris, a vlast u zemlji preuzima mladi 27-godišnji pukovnik Muammar Gaddafi. Dolazak Gaddafija na vlast u Libiji bio je pravi politički potres na sjeveru Afrike pa i cijelom Bliskom istoku. Taj potez smatrao se također i jačanjem pozicije Egipta pošto se tamo na vlasti u to vrijeme nalazio njegov saveznik, socijalistički predsjednik Gamal Abdel Nasser. Egipatski predsjednik Nassser došao je na vlast revolucijom 1952. te je, zajedno s jugoslavenskim predsjednikom Titom bio snažan pobornik ideje nesvrstanosti koja će biti inspiracija za prevrate u brojnim zemljama, uključujući i u Libiji. Gaddafijev dolazak na vlast bio je direktno inspiriran utjecajem Nasserisma u arapskom svijetu.
Za očekivati je da bi Gaddafi i Nasser dugi niz godina bili saveznici, no to će potrajati vrlo kratko jer već u rujnu 1970. Nasser iznenada umire, a na njegovo mjesto dolazi novi predsjednik Anwar Sadat. Gaddafi je nastavio suradnju sa Sadatom, no odnosi nisu bili bliski kao ranije. Naime, prethodne godine Nasser i Gaddafi već su se dogovarali oko ideje stvaranja jedinstvena arapske zemlje, mega-projekta koji bi uključivao spajanje Egipta i Libije u jednu državu. Bio je to ponovni Nasserov pokušaj nakon što je njegov prethodni projekt ujedinjenja sa Sirijom neslavno propao (vidi: Raspad zemlje koja je trebala postati super-sila Bliskog istoka: Ujedinjena Arapska Republika je priča o sirijskoj nadi i egipatskoj pohlepi, ali i američkoj politici "smjene režima" u Damasku koja traje još od 1946.). No, spajanje s Libijom bio bi potencijalno vrlo moćan projekt - naime, Egipat je imao stanovništvo, 83 milijuna ljudi, a Libija samo 6,3 milijuna, no Libija je imala naftno bogatstvo.
Pregovori su se nastavili između Gaddafija i Sadata, a u veljači 1972. dvojica su potpisala i neslužbenu povelju o ujedinjenju dvaju država. Sadat je pritom zatražio od Gaddafija znatan novac tvrdeći da naftnim novcem treba "pokrenuti" taj projekt. Gaddafi je...
Ali zar nisu Egipat i Libija tih godina bili bliski saveznici? Zašto je onda izbio rat? Vratimo se nekoliko godina unatrag... U rujnu 1969. dolazi do državnog udara u Libiji, s vlasti je srušen kralj Idris, a vlast u zemlji preuzima mladi 27-godišnji pukovnik Muammar Gaddafi. Dolazak Gaddafija na vlast u Libiji bio je pravi politički potres na sjeveru Afrike pa i cijelom Bliskom istoku. Taj potez smatrao se također i jačanjem pozicije Egipta pošto se tamo na vlasti u to vrijeme nalazio njegov saveznik, socijalistički predsjednik Gamal Abdel Nasser. Egipatski predsjednik Nassser došao je na vlast revolucijom 1952. te je, zajedno s jugoslavenskim predsjednikom Titom bio snažan pobornik ideje nesvrstanosti koja će biti inspiracija za prevrate u brojnim zemljama, uključujući i u Libiji. Gaddafijev dolazak na vlast bio je direktno inspiriran utjecajem Nasserisma u arapskom svijetu.
Za očekivati je da bi Gaddafi i Nasser dugi niz godina bili saveznici, no to će potrajati vrlo kratko jer već u rujnu 1970. Nasser iznenada umire, a na njegovo mjesto dolazi novi predsjednik Anwar Sadat. Gaddafi je nastavio suradnju sa Sadatom, no odnosi nisu bili bliski kao ranije. Naime, prethodne godine Nasser i Gaddafi već su se dogovarali oko ideje stvaranja jedinstvena arapske zemlje, mega-projekta koji bi uključivao spajanje Egipta i Libije u jednu državu. Bio je to ponovni Nasserov pokušaj nakon što je njegov prethodni projekt ujedinjenja sa Sirijom neslavno propao (vidi: Raspad zemlje koja je trebala postati super-sila Bliskog istoka: Ujedinjena Arapska Republika je priča o sirijskoj nadi i egipatskoj pohlepi, ali i američkoj politici "smjene režima" u Damasku koja traje još od 1946.). No, spajanje s Libijom bio bi potencijalno vrlo moćan projekt - naime, Egipat je imao stanovništvo, 83 milijuna ljudi, a Libija samo 6,3 milijuna, no Libija je imala naftno bogatstvo.
Pregovori su se nastavili između Gaddafija i Sadata, a u veljači 1972. dvojica su potpisala i neslužbenu povelju o ujedinjenju dvaju država. Sadat je pritom zatražio od Gaddafija znatan novac tvrdeći da naftnim novcem treba "pokrenuti" taj projekt. Gaddafi je...
