Na prostoru kavkaskih planina živi jedan iranski narod - Oseti. Ima ih ukupno svega oko 700,000. Oseti govore osetskim jezikom, koji spada u istočnu grupu iranskih jezika. Oseti sami sebe nazivaju Ironi (Iranci). Većinom su pravoslavni vjernici, a manjim brojem muslimani. Kao pismo koriste se ruskom ćirilicom. Najveći broj ih živi na prostoru ruske republike Sjeverna Osetija (Alanija) gdje ih ima oko 500,000. Između 50,000 i 70,000 ih pak živi na prostoru de-facto neovisne države Južna Osetija. Većina smatra Južnu Osetiju (odbjeglom) provincijom Gruzije, dok je nakon Rusko-gruzijskog rata 2008. godine svega 5 zemalja priznalo neovisnost Južne Osetije: Rusija, Venezuela, Nikaragva, Sirija i mala pacifička otočna država Nauru.
Postoji debata po pitanju kada su Oseti stigli na ove prostore. Jedan dio povjesničara smatra da su Oseti stigli nakon Mongolskih invazija u 13. stoljeću. Drugi pak tvrde kako su došli tek u 17. stoljeću. U svakom slučaju, na ovom prostoru žive već dugo vrijeme, zajedno s Gruzijcima. Zapravo suživot između Oseta i Gruzijaca je bio poprilično skladan, postojali su miješani brakovi i situacija je bila mirna sve do kraja 80-ih godina prošlog stoljeća kada je SSSR počeo ulaziti u krizu... tada napetosti izbijaju u Južnoj Osetiji, na prostoru sovjetske republike Gruzije.
Krajem 1989. regionalno vijeće Južne Osetije zatražilo je od Vrhovnog vijeća Gruzije da se njihov status proglasi autonomnom republikom. Dakako, Gruzijcima se ideja nikako nije dopala te su već tada vidjeli da bi to mogao biti početak ideje o eventualnom odcjepljenju Južne Osetije, njihove dakle sjeverne provincije. Na osetske zahtjeve su reagirali ukidanjem regionalnih stranaka u ljeto 1990. No, Južni Oseti, smatrajući da je ovo potez protiv njih (što je i bio), odlučili su 20. rujna 1990. proglasiti puni suverenitet unutar sastava SSSR-a.
Očekivano, to je rezultiralo novim gruzijskim potezom - gruzijski premijer Zviad Gamsakhurdia potpuno je ukinuo autonomiju za Južnu Osetiju te pritom izjavio: "Oseti nemaju nikakva prava proglašavati svoju državu unutar Gruzije. Oni su ovdje nacionalna manjina. Njihova domovina je Sjeverna Osetija... tu su tek pridošlice".
5. siječnja 1991. izbija rat i trajat će do 24. lipnja 1992. Za vrijeme rata izginut će oko 1,000 ljudi s obje strane, a u sukobu često sudjeluju paramilitarne snage, što iz Gruzije, što iz Rusije (Rusi su priskočili u pomoć Osetima). Sovjetska vojska je pak, barem javno, ostala nepristrana te je radila na razoružavanju milicija s obje strane. No, gruzijski lider Gamsakhurdia zaključio je da Moskva zapravo podupire separatizam kod Južnih Oseta i to kako bi tim pritiskom spriječili Gruziju da napusti SSSR (što je ona ipak učinila u travnju 1991. proglasivši neovisnost).
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
