Rođen je 23. srpnja 1892. u etiopskom naselju Ejersa Gora pod imenom Tafari Makonnen, a taj dječak jednog će dana postati apsolutni vladar i (posljednji) car Etiopije - svijetu poznat po imenu Haile Selassie.
Etiopsko carstvo, nekoć znano i po nazivu Abesinija, na vrhuncu svoje moći obuhvaćalo je dijelove južnog Egipta, istočnog Sudana, Jemena i zapad Saudijske Arabije. Carstvo je postojalo još od prve polovice 12. stoljeća - u vrijeme kada je Haile Selassie proglašen carem (2. studenog 1930.) Etiopija je slovila kao najstarije carstvo na svijetu. Etiopija je u kontekstu Afrike jedna velika i fascinantna iznimka i po tome što je jedina izvorna afrička politička tvorevina koja se uspješno obranila od napada europskog kolonijalizma u 19. stoljeću.
Kako je Tafari Makonnen postao car Haile Selassie? Nije bio direktan nasljednik. Imao je "carsku krv", ali po svojoj baki s očeve strane (prema predaji riječ je o kraljevskoj liniji koja potječe još od izraelskog kralja Salomona i kraljice od Sabe iz 10. stoljeća prije naše ere).
Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće Etiopijom je vladao car Menelik II, no on nije imao muškog nasljednika. U mladom Tafariju je pak vidio veliku perspektivu te ga je uzeo pod svoje nakon što mu je 1906. preminuo otac. Tafari je bio iznimno inteligentan dječak te je poslan na obrazovna putovanja po Europi. Odgajan je u kršćanskom duhu (etiopska pravoslavna crkva) što će mu u konačnici biti ključni detalj koji će ga učiniti carem.
Naime, car Menelik II preminuo je 1913., a tron je tada preuzeo njegov unuk Lij Yasu, najbliži po liniji za nasljednika. No, postojao je "problem" - Yasu je bio vrlo blizak s Islamom, a prema nekim tvrdnjama je čak i (potajno) prešao na Islam. Sve u svemu, to se nimalo nije svidjelo etiopskom većinski kršćanskom stanovništvu (kao ni utjecajnim elitama).
Počela se stvarati pobuna protiv Yasua, a opozicija je već znala koga želi vidjeti na njegovom mjestu - Tafarija. I tako je 1916. Yasu srušen s vlasti (i osuđen na doživotnu robiju). No, još nije bilo vrijeme za Tafarija da postane car (iako su mnogi to željeli) - naime, nakon Yasuovog rušenja s vlasti titulu carice preuzela je kćer Menelika II (Yasuova teta), Zewditu. Ipak, to je bila više formalna titula jer je već iste godine Zewditu proglasila Tafarija regentom. Drugim riječima - Zewditu je bila de-jure carica Etiopije, no stvarnu de-facto vlast već je od 1917. imao Tafari.
Između njih je bilo političkih trzavica - naime, carica Zewditu bila je konzervativna i fokus je stavljala na religiju, dok je Tafari bio poprilična suprotnost. Imao je progresivne ideje, želio je otvoriti Etiopiju prema svijetu, zagovarao je internacionalizam, te je zbog toga bio omiljen među mlađom generacijom. Njegov veliki uspjeh bio je uključenje Etiopije u Ligu naroda (prete...
Etiopsko carstvo, nekoć znano i po nazivu Abesinija, na vrhuncu svoje moći obuhvaćalo je dijelove južnog Egipta, istočnog Sudana, Jemena i zapad Saudijske Arabije. Carstvo je postojalo još od prve polovice 12. stoljeća - u vrijeme kada je Haile Selassie proglašen carem (2. studenog 1930.) Etiopija je slovila kao najstarije carstvo na svijetu. Etiopija je u kontekstu Afrike jedna velika i fascinantna iznimka i po tome što je jedina izvorna afrička politička tvorevina koja se uspješno obranila od napada europskog kolonijalizma u 19. stoljeću.
Kako je Tafari Makonnen postao car Haile Selassie? Nije bio direktan nasljednik. Imao je "carsku krv", ali po svojoj baki s očeve strane (prema predaji riječ je o kraljevskoj liniji koja potječe još od izraelskog kralja Salomona i kraljice od Sabe iz 10. stoljeća prije naše ere).
Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće Etiopijom je vladao car Menelik II, no on nije imao muškog nasljednika. U mladom Tafariju je pak vidio veliku perspektivu te ga je uzeo pod svoje nakon što mu je 1906. preminuo otac. Tafari je bio iznimno inteligentan dječak te je poslan na obrazovna putovanja po Europi. Odgajan je u kršćanskom duhu (etiopska pravoslavna crkva) što će mu u konačnici biti ključni detalj koji će ga učiniti carem.
Naime, car Menelik II preminuo je 1913., a tron je tada preuzeo njegov unuk Lij Yasu, najbliži po liniji za nasljednika. No, postojao je "problem" - Yasu je bio vrlo blizak s Islamom, a prema nekim tvrdnjama je čak i (potajno) prešao na Islam. Sve u svemu, to se nimalo nije svidjelo etiopskom većinski kršćanskom stanovništvu (kao ni utjecajnim elitama).
Počela se stvarati pobuna protiv Yasua, a opozicija je već znala koga želi vidjeti na njegovom mjestu - Tafarija. I tako je 1916. Yasu srušen s vlasti (i osuđen na doživotnu robiju). No, još nije bilo vrijeme za Tafarija da postane car (iako su mnogi to željeli) - naime, nakon Yasuovog rušenja s vlasti titulu carice preuzela je kćer Menelika II (Yasuova teta), Zewditu. Ipak, to je bila više formalna titula jer je već iste godine Zewditu proglasila Tafarija regentom. Drugim riječima - Zewditu je bila de-jure carica Etiopije, no stvarnu de-facto vlast već je od 1917. imao Tafari.
Između njih je bilo političkih trzavica - naime, carica Zewditu bila je konzervativna i fokus je stavljala na religiju, dok je Tafari bio poprilična suprotnost. Imao je progresivne ideje, želio je otvoriti Etiopiju prema svijetu, zagovarao je internacionalizam, te je zbog toga bio omiljen među mlađom generacijom. Njegov veliki uspjeh bio je uključenje Etiopije u Ligu naroda (prete...
