Tzv. Burmanska pruga je željeznička pruga duga 415 kilometara te spaja grad Ban Pong u Tajlandu te Thanbyuzayat u Burmi, odnosno današnjem Mjanmaru. Izgradili su je Japanci, točnije Japansko carstvo, 1943. godine kako bi mogli lakše prebacivati trupe i vojnu opremu za vrijeme Drugog svjetskog rata. Burmanska pruga zapravo je bila sekcija duže linije koja je u konačnici spojila Bangkok, glavni grad Tajlanda, s Rangoonom (današnji Yangon), glavnim gradom Burme (Mjanmara).
Dovršena je prije roka, službeni kraj izgradnje bio je 17. listopada 1943. godine. Zašto pak danas, na obljetnicu dovršetka izgradnje, zapravo govorimo o ovoj željezničkoj pruzi? Zato jer ova pruga nije kao i druge, a to postaje jasno čim spomenemo kako se i danas ista često naziva Pruga smrti. Zašto nosi takav jeziv naziv? Uskoro će postati jasno...
Naime, prugu je gradilo između 180,000 i 250,000 prisilnih radnika iz jugoistočne Azije, tzv. "Romusha" (japanski naziv za "radnika") Zapravo reći da su ovi ljudi bili "radnici" bila bi povijesna nepravda. Većina od njih radili su doslovno kao robovi po naredbi japanske okupatorske vojske. Nadalje, na izgradnji pruge radilo je i oko 61,000 savezničkih ratnih zarobljenika (oko 30,000 bili su ljudi iz britanskih kolonija i iz same Britanije, oko 18,000 iz nizozemskih kolonija i Nizozemske, 13,000 iz Australije, te oko 700 američkih zarobljenika).
Karta s označenom prugomBroj "Romusha" je, prema pojedinim izvorima, dosezao i do 300,000. Zašto se zove Pruga smrti? Zato jer je na izgradnji iste umrlo oko 90,000 Romusha radnika te oko 12,000 savezničkih ratnih zarobljenika. Neki smatraju da je broj mrtvih bio čak i veći, u slučaju Romusha smrtnost je bila i do 50% (!).
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
