U kolovozu ove godine, navršilo se 150 godina otkako je Karl Marx, jedan od najznačajnijih filozofa, političara i ekonomista novog doba objavio prvi tom svog grandioznog "Kapitala" koji je drastično utjecao na cijeli svijet do dana današnjeg. To je fascinantan primjer kako jedna knjiga možda odrediti tijek povijesti desetljećima, a izgleda i stoljećima u budućnosti. Premda se još krajem 1970-ih godina, a naročito raspadom socijalističkog lagera 1991. najavljivala definitivna Marxova politička smrt, odnosno kako je marksizmu na političko-teorijskom planu istekao rok trajanja, pokazalo se da su tvorac marksizma i njegovo temeljno djelo daleko žilaviji no što su mnogi liberalni ekonomisti mislili i očekivali. Do danas Kapital je preveden gotovo na sve jezike svijeta i uz Bibliju smatra se najčitanijom i najvažnijom knjigom koja je ikada izdana.
Fascinirajuće je da je Kapital preživio turbulentna desetljeća promjena, ratova i sukoba te da se kontinuirano tiska u proteklih stoljeće i pol. Riječ je o glomaznoj knjizi s više od 2000 stranica sitnog printa u tri debela toma čiji su neki dijelovi ostali nedovršeni. Kapital je znanstvena analiza kapitalističkog sustava i načina na koji funkcionira, ali i nudi i rješenja problema odnosno alternative kroz socijalizam i komunizam.
Knjiga za cilj ima opisivanje ekonomske i socijalne stvarnosti sjeverozapadne Europe u 19. stoljeću - što je kontekst koji je naoko različit od našeg, ali ustvari nije. Svi problemi koji su se tada događali poput izrabljivanja radnika, velike nezaposlenosti, siromaštva, neizvjesnosti za sutrašnjicu, krize kapitalizma aktualni su i danas pa je stoga Marx danas aktualniji nego ikad. Danas se na marksizam (učenje Karla Marxa i Friedricha Engelsa) ne pozivaju samo klasični ljevičari već i pripadnici pokreta Occupy Wall Street, ali s vremena na vrijeme i časopisi poput Economista i Forbesa odaju priznanje da su osnivači marksizma bili u pravu.
Iako je Kapital mnogo puta proglašen mrtvim, on se uvijek vraća, a posljednji primjer vraćanja interesa dogodio se nakon izbijanja Svjetske financijske krize 2008. Knjiga se svrstava uz bok "Bogatstvu nacija" Adama Smitha i "Općoj teoriji zaposlenosti, kamata i novca" Johna Maynarda Keynesa. Interes javnosti za te tri knjige, svojevrsne ekonomske biblije, redovito snažno poraste svaki put kad kapitalistički sustav naleti na krize. Uz Kapital može se kazati da je i "Manifest komunističke partije" Marxa i Engelsa jednako aktualan iako je napisan 1848. na tek pedesetak stranica.
Još u svom glasovitom predgovoru, "Prilozima kritici političke ekonomije" Marx je precizno formulirao koncepciju povijesno-materijalističkog razvoja tvrdeći kako u društvenoj proizvodnji ljudi stupaju u određene, nužne odnose neovisno od njihove volje. A, cjelovitost tih odnosa proizvodnje sačinjava ekonomsku strukturu društva na kojoj se diže pravna i politička nadgradnja i u tom pogledu neodvojiva je (s)veza između "oblika zajednice i oblika proizvodnje(života)". Zatim slijedi glasovita rečenica: "Ne određuje svijest ljudi njihov bitak, već obrnuto…"
Analizu kapitala Marx je započeo analizom fetišizma robe i kako je zapisao: "Stvarni početak rađanja kapitala je roba koja je neposredno jedinstvo upotrebne i razmjenske vrijednosti; dakle rezultat dvaju suprotnosti". Marx je konstatirao kako on ne želi time dijeliti vrijednost na dva apstraktna pola, već želi podijeliti konkretni društveni (ob)lik proizvoda roba. Roba (proizvodi i usluge proizvedene za razmjenu) nisu jednostavno stvari ili objekti, jer ujedno posjeduju i upotrebnu vrijednost (ispunjavanje ljudskih potreba ili želja) i vrijednost razmjene (kao nešto što se može zamijeniti za nešto drugo). Ali se onda vrijednost pripisuje robi, umjesto rezultatu rada, a razmjena robe i tržišno utemeljena interakcija se smatra "prirodnim" načinom odnosa spram svih stvari, umjesto historijski specifičnog skupa društvenih odnosa. Potreba stjecanja, opsesija materijalnim zadovoljenjem želja i uređivanje ljudskog blagostanja prema njihovoj mogućnosti da zahtijevaju različitu robu, sve to može biti opisano u formi fetišizma robe. Opsesija rastom BDP-a samog po sebi među političarima i široj javnosti je ekstreman, ali široko rasprostranjen primjer današnjeg fetišizma robe.
Središnja ideja u knjizi je kapital. Za Marxa tu se ne radi o samom resursu, jednostavnom čimbeniku proizvodnje analognom zemlji i radu, već o izrazu veoma specifičnih društvenih odnosa proizvodnje. Društveni odnos između poslodavca i radnika je ono što, ustvari, omogućava postojanje kapitalističke proizvodnje. Prema Marxu, društvo u kapitalizmu podijeljeno je na dvije klase ljudi – prva je ona koja tvori manjinu i izrabljuje tuđi rad: buržoazija. Druga skupina ili klasa, velika je većina u koju spadaju svi oni koji nisu izrabljivači, dakle radnici – ili prema marksističkoj terminologiji – proletarijat. Kompletna kolektivna društvena svijest izravni je proizvod temeljnih društvenih odnosa (radnik – vlasnik kapitala). Prema Marxu, kapitalizam je u svojoj definiciji opterećen kontradikcijama koje proizlaze iz suprotstavljenih interesa, radnika s jedne i vlasnika kapitala s druge strane. Iako radnik proizvodi vrijednost svojim znanjem, rukama i intelektom, vjeruje Marx, vlasnik kapitala uopće ne sudjeluje u stvarnoj proizvodnji vrijednosti, nego samo vlasništvom nad sredstvima proizvodnje, ali zato od nje ubire najveći dio kolača (profit), dajući radniku samo manji komad u naknadi za njegov rad. Prema Marxu, prije ili kasnije mora doći do izravnog sukoba između ove dvije klase. A kada dođe taj dan proletarijat na temelju svoje masovnosti mora pobijediti.
Marx je identificirao tri "kardinalne činjenice" kapitalističke proizvodnje: 1. Koncentracija sredstava proizvodnje u rukama malobrojnih, gdje oni prestaju djelovati kao vlasništvo neposrednih radnika i pretvaraju se u društvene proizvodne kapacitete; 2. Organizacija rada u društveni rad: putem kooperacije, podjela rada i udruživanje rada s prirodnim naukama; 3. Stvaranje svjetskog tržišta.
Kapitalizam je dinamičan, neprestano generira nove vrste proizvodne organizacije i ekonomskih institucija: ne samo tvornički sustav, već i novija uređenja, financijske institucije i strukture... Marx je smatrao da je kapitalizam u stanju kontinuirane neravnoteže, zbog tendencije neravnomjernog razvoja koji nije ograničen samo na jedno područje, već karakterizira sve društvene odnose. Za Marxa krize pod kapitalizmom nikad nisu čisto "financijske" ili "novčane", već one označavaju stvarne neravnoteže.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
