Nije bila najveća, no svakako je najpoznatija pomorska tragedija - dakako, govorimo o potonuću moćnog Titanica koji je na današnji dan, 14. travnja 1912. godine, četiri dana nakon isplovljavanja iz Southamptona, u 23:40 udario u santu leda te potonuo. Procjenjuje se kako je na ovom putničkom brodu bilo 2,224 putnika, poginulo ih je više od 1,500.
U to vrijeme RMS Titanic bio je najveći brod na svijetu, jedan od ukupno tri broda te klase kompanije White Star Line - druga dva bila su Olympic i Britannic (koji je pak potopljen za vrijeme Prvog svjetskog rata kada je služio kao bolnički brod).
Titanic je izgradilo brodogradilište "Harland and Wolff" u Belfastu, a glavni arhitekt broda bio je Thomas Andrews - koji je poginuo te kobne noći, na prvom putovanju Titanica (iz Southamptona za New York). Poginuo je i kapetan broda, Edward Smith. Priča o tome kako "kapetan tone zajedno s brodom" često se veže uz Titanic, no zapravo je riječ o tradiciji koja je usvojena godinama ranije (od kapetana se očekuje da zadnji napusti brod i napravi sve kako bi se drugi spasili, ukoliko to ne uspije na njemu je da dijeli njihovu sudbinu).
Vožnja na Titanicu bila je stvar velikog prestiža. Na tom njegovom prvom i jedinom putovanju bili su neki od najbogatijih ljudi tadašnjeg svijeta - dakako, na gornjim razinama, na donjim su se pak prevozile stotine irskih i britanskih migranata na putu u Ameriku.
Iako je Titanic imao razne napredne sigurnosne mjere za ono doba, njegov kobni nedostatak bio je u tome što nije imao dovoljno čamaca za spašavanje (bilo je dovoljno samo za 1,178 osoba).
Proročanstvo katastrofe
Gotovo nevjerojatno, ali istinito - katastrofu Titanica je 14 godina ranije predvidio američki autor Morgan Robertson u svojem romanu "Futility, or the Wreck of Titan" (Uzaludnost ili olupina Titana). Naime, njegov roman donosi priču o britanskom putničkom brodu Titan koji, budući da je bio na glasu kao nepotopiv, nije imao dovoljno čamaca za spašavanje (!). Na putu prema New Yorku jedne je travanjske večeri udario u santu leda i potonuo u sjevernom Atlantiku.
Sličnosti su zapanjujuće, čak i detalji i specifikacije broda. Naime, stvarni Titanic imao je 66,000 tona istisnine, Robertsonov je pak imao 70,000 tona. Stvarni je bio dugačak 882.5 stopa, fiktivni 800 stopa. Oba su imala 3 elise i brzinu od 24-25 čvorova. Oba su mogla nositi oko 3,000 ljudi i oba su imala čamce za spašavanje tek za jedan dio putnika.
Zanimljivo je i to da je Robertsonov roman napisan prije no što je sam Titanic uopće konceptualiziran. Nakon potonuća Titanica neki su Robertsonu pripisivali nadnaravne moći vidovitosti, no on sam odbacio je takve tvrdnje ističući, s čime se slažu i stručnjaci, kako je sličnost proizašla iz njegovog velikog poznavanja brodograditeljstva i pomorskih tren...
U to vrijeme RMS Titanic bio je najveći brod na svijetu, jedan od ukupno tri broda te klase kompanije White Star Line - druga dva bila su Olympic i Britannic (koji je pak potopljen za vrijeme Prvog svjetskog rata kada je služio kao bolnički brod).
Titanic je izgradilo brodogradilište "Harland and Wolff" u Belfastu, a glavni arhitekt broda bio je Thomas Andrews - koji je poginuo te kobne noći, na prvom putovanju Titanica (iz Southamptona za New York). Poginuo je i kapetan broda, Edward Smith. Priča o tome kako "kapetan tone zajedno s brodom" često se veže uz Titanic, no zapravo je riječ o tradiciji koja je usvojena godinama ranije (od kapetana se očekuje da zadnji napusti brod i napravi sve kako bi se drugi spasili, ukoliko to ne uspije na njemu je da dijeli njihovu sudbinu).
Vožnja na Titanicu bila je stvar velikog prestiža. Na tom njegovom prvom i jedinom putovanju bili su neki od najbogatijih ljudi tadašnjeg svijeta - dakako, na gornjim razinama, na donjim su se pak prevozile stotine irskih i britanskih migranata na putu u Ameriku.
Iako je Titanic imao razne napredne sigurnosne mjere za ono doba, njegov kobni nedostatak bio je u tome što nije imao dovoljno čamaca za spašavanje (bilo je dovoljno samo za 1,178 osoba).
Proročanstvo katastrofe
Gotovo nevjerojatno, ali istinito - katastrofu Titanica je 14 godina ranije predvidio američki autor Morgan Robertson u svojem romanu "Futility, or the Wreck of Titan" (Uzaludnost ili olupina Titana). Naime, njegov roman donosi priču o britanskom putničkom brodu Titan koji, budući da je bio na glasu kao nepotopiv, nije imao dovoljno čamaca za spašavanje (!). Na putu prema New Yorku jedne je travanjske večeri udario u santu leda i potonuo u sjevernom Atlantiku.
Sličnosti su zapanjujuće, čak i detalji i specifikacije broda. Naime, stvarni Titanic imao je 66,000 tona istisnine, Robertsonov je pak imao 70,000 tona. Stvarni je bio dugačak 882.5 stopa, fiktivni 800 stopa. Oba su imala 3 elise i brzinu od 24-25 čvorova. Oba su mogla nositi oko 3,000 ljudi i oba su imala čamce za spašavanje tek za jedan dio putnika.
Zanimljivo je i to da je Robertsonov roman napisan prije no što je sam Titanic uopće konceptualiziran. Nakon potonuća Titanica neki su Robertsonu pripisivali nadnaravne moći vidovitosti, no on sam odbacio je takve tvrdnje ističući, s čime se slažu i stručnjaci, kako je sličnost proizašla iz njegovog velikog poznavanja brodograditeljstva i pomorskih tren...
