Jedna od prvih asocijacija na Drugi svjetski rat svakako je britanski premijer Winston Churchill, a asocijacija na njega je pak njegov poznat "Krv, znoj i suze" govor kojeg je dao na današnji dan, 13. svibnja 1940. Većina ga je čula, barem u skraćenoj verziji. Je li to zaista bio govor koji je promijenio tijek rata i samim time povijesti? Zapravo jest, naročito kada se uzme u obzir kontekst vremena u kojem je dat, ne samo glede samog rata već, možda još i više, situacije unutar Britanije, pa i u samom britanskom parlamentu...
Naime, Churchill je na premijersku funkciju stigao svega nekoliko dana ranije, 10. svibnja 1940. i to nakon što je povjerenje u parlamentu izgubio njegov prethodnik, kolega iz Konzervativne stranke - Neville Chamberlain. Naravno, i na Chamberlaina postoji jasna povijesna asocijacija: Chamberlain, baš kao i njegov prethodnik Stanley Baldwin, vodili su politiku "ugađanja Hitleru", nastojeći ne konfrontirati sve snažnijem usponu nacističkog režima. Štoviše, Baldwin (kao i dobar dio Konzervativne stranke) - na vlasti od 1935. do 1937. - predvidio je Hitlerove osvajačke pohode, no nadao se da bi isti mogli biti usmjereni protiv tadašnjeg SSSR. U razgovoru s jednim parlamentarcem rekao je: "Zar ne bismo mogli okrenuti Hitlera prema Istoku? Napoleon se probio protiv Rusa. Hitler bi mogao napraviti istu stvar".
To je zapravo bila esencija britanskog ugađanja Hitleru. Nadali su se da bi Hitler mogao poslužiti kao "korisni idiot" koji će za njih riješiti prijetnju koju su tada smatrali puno većom, prijetnju širenja komunizma na Zapad (veliki ljevičarski i komunistički prosvjedi i štrajkovi u Britaniji dokaz su za to - u isto vrijeme, naročito nakon pojave Hitlera, diljem Britanije organizirali su se i veliki pro-nacistički prosvjedi).
Winston Churchill, rođen 1874., bio je do te 1940. već čak 40 godina zastupnik u parlamentu, veteran britanske politike, ekonomski liberal i geopolitički imperijalist. Počeo je kao zastupnik Konzervativne stranke 1900. da bi se četiri godine kasnije prebacio u Liberalnu stranku u kojoj će ostati 20 godina, no 1924. vraća se u redove Konzervativaca gdje će ostati sve do kraja života (umro je 24. siječnja 1965. u 90. godini života). No, ono što je kod Churchilla iznimno bitno za istaknuti u ovom kontekstu je činjenica da je on godinama išao "protiv struje", upozoravajući od same pojave Hitlera na veliku opasnost koju predstavlja nacizam te je aktivno zagovarao britansko naoružavanje i pripremu za obranu.Drugi zastupnici su mu se godinama, doslovno, smijali i izrugivali ga. Kada bi držao govore u parlamentu glasno su ga ometali. Nitko nije htio čuti za njegove "sulude teorije" o nacističkoj prijetnji.
1938. tadašnji premijer Chamberlain potpisao je s Hitlerom Münchenski sporazum kojime je "riješena" tzv. Su...
Naime, Churchill je na premijersku funkciju stigao svega nekoliko dana ranije, 10. svibnja 1940. i to nakon što je povjerenje u parlamentu izgubio njegov prethodnik, kolega iz Konzervativne stranke - Neville Chamberlain. Naravno, i na Chamberlaina postoji jasna povijesna asocijacija: Chamberlain, baš kao i njegov prethodnik Stanley Baldwin, vodili su politiku "ugađanja Hitleru", nastojeći ne konfrontirati sve snažnijem usponu nacističkog režima. Štoviše, Baldwin (kao i dobar dio Konzervativne stranke) - na vlasti od 1935. do 1937. - predvidio je Hitlerove osvajačke pohode, no nadao se da bi isti mogli biti usmjereni protiv tadašnjeg SSSR. U razgovoru s jednim parlamentarcem rekao je: "Zar ne bismo mogli okrenuti Hitlera prema Istoku? Napoleon se probio protiv Rusa. Hitler bi mogao napraviti istu stvar".
To je zapravo bila esencija britanskog ugađanja Hitleru. Nadali su se da bi Hitler mogao poslužiti kao "korisni idiot" koji će za njih riješiti prijetnju koju su tada smatrali puno većom, prijetnju širenja komunizma na Zapad (veliki ljevičarski i komunistički prosvjedi i štrajkovi u Britaniji dokaz su za to - u isto vrijeme, naročito nakon pojave Hitlera, diljem Britanije organizirali su se i veliki pro-nacistički prosvjedi).
Winston Churchill, rođen 1874., bio je do te 1940. već čak 40 godina zastupnik u parlamentu, veteran britanske politike, ekonomski liberal i geopolitički imperijalist. Počeo je kao zastupnik Konzervativne stranke 1900. da bi se četiri godine kasnije prebacio u Liberalnu stranku u kojoj će ostati 20 godina, no 1924. vraća se u redove Konzervativaca gdje će ostati sve do kraja života (umro je 24. siječnja 1965. u 90. godini života). No, ono što je kod Churchilla iznimno bitno za istaknuti u ovom kontekstu je činjenica da je on godinama išao "protiv struje", upozoravajući od same pojave Hitlera na veliku opasnost koju predstavlja nacizam te je aktivno zagovarao britansko naoružavanje i pripremu za obranu.Drugi zastupnici su mu se godinama, doslovno, smijali i izrugivali ga. Kada bi držao govore u parlamentu glasno su ga ometali. Nitko nije htio čuti za njegove "sulude teorije" o nacističkoj prijetnji.
1938. tadašnji premijer Chamberlain potpisao je s Hitlerom Münchenski sporazum kojime je "riješena" tzv. Su...
