Sredinom prošlog stoljeća došlo je do brzog razvoj računalne tehnologije, a ista je početkom 70-ih godina bila već u stanju proizvesti jednu sasvim novu industriju - industriju koja je danas "teška" gotovo 45 milijardi USD: industriju video igara.
Veliki korak naprijed (iako grafički krajnje primitivan za današnje standarde) bila je 1972. godina kada je američka kompanija Atari izdala svoju prvu komercijalnu video igru: Pong. Bio je to računalni stolni tenis s rudimentarnom 2-dimenzionalnom grafikom, ali pojava istog bila je revolucionarna. Atari je isporučio na tisuće arkadnih kabineta koji su "gutali" kovanice zaintrigiranoj javnosti raznih uzrasta.
Uskoro su se počele pojavljivati i prve kućne igrače konzole, a među pionirima bila je konzola Magnavox Odyssey (puštena u prodaju 1972. godine). No, revoluciji u nastanku kronično je nedostajalo inovativnosti. Naime, većina video igara zapravo su bile kopije slavnog Ponga. Tržište je postalo odjednom krajnje zasićeno te se 1977. dogodio "slom" industrije video igara.
Pong kabinet iz 1972.Da bi došlo do oporavka moralo se izbaciti nešto novo, nešto intrigantno, nešto će mase ponovno privući - nešto drugačije, definitivno ne još jedan Pong klon! Na scenu sada stupa Japan - njihova kompanija Taito 1978. u prodaju pušta svoju video igru pod nazivom "Space Invaders" i njome kreće renesansa, uvod u zlatno doba video igara.
Zahvaljujući ovom hitu - koji se svodio na pomicanje letjelice i pucanje po vanzemaljcima koji vam se približavaju - arkadni kabineti s video igrom počeli su se pojavljivati odjednom po svuda... po trgovačkim centrima, običnim dućanima, restoranima, kafićima... Prodano je čak 360,000 "Space Invaders" kabineta.
Space Invaders 1978. (jedna od verzija)
No, nova industrija ponovno će se pokazati vrlo nestabilnom. Naime, već 1983. (opet zbog sličnih razloga) nastupit će velika recesija u ovom sektoru, naročito u Sjevernoj Americi. Jedan od faktora je bio i taj što je počeo opadati interes za igraćim konzolama, a ljude su sve više počela privlačiti osobna računala koja se pojavljuju u većem broju krajem 70-ih.
Brojne kompanije propale su u ovom drugom slomu, a neki analitičari iz tog vremena čak su zaključili kako je cijeli taj koncept video igara možda i permanentno završen. Tako je u datom trenutku možda i izgledalo, ali onda stiže još jedan prodor iz Japana koji će promijeniti sve. Dakako, govorimo o japanskoj kompaniji Nintendo.
Danas kada kažemo Nintendo to je sinonim za video igraću konzulu, kao što je primjerice Gillette za brijači aparat. No, sama kompanija Nintendo zapravo je osnovana još u 19. stoljeću (!), 1889. godine.
Kompaniju je osnovao japanski poduzetnik Fusajiro Yamauchi (1859-1940) i dugo godina bavila se prodajom igraćih karata i sličnih stolnih igara. 60-ih godina 20. stoljeća pak počinju se širiti na druge sfere poslovanja pa je tako Nintendo u jednom trenutku posjedovao i taksi kompaniju (Daiya), TV kanal, kompaniju za prodaju instant riže, čak i lanac "ljubavnih hotela" (definitivno današnji Nintendo brend više nema takvih konotacija).
Nakon mnogo desetljeća kompanija je zapravo bila donekle na izdahu, a onda su se odlučili na radikalan potez - ubaciti se u nepredvidljivo novo tržište video igara. 1985. godine na američko tržište plasiraju svoju novu konzulu - Nintendo Entertainment System (NES), koji je bio verzija za izvoz njihove konzole Famicom koja je predstavljena na japanskom tržištu još 1983. godine.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
