Za vrijeme Drugog svjetskog rata, nakon prodora njemačke vojske u SSSR, tadašnji sovjetski lider Jozif Staljin trebao je svu pomoć koju je mogao dobiti, uključujući i od omraženih mu Amerikanaca. S tim ciljem je, između ostalog, poticao formiranje Židovskog anti-fašističkog vijeća (JAC), a cilj je bio okupiti istaknute židovske intelektualce kako bi ih se poslalo u SAD da tamo lobiraju za pomoć SSSR-u u novcu i oružju za borbu protiv nacističkog režima.
Da bi pokazao do koje mjere je spreman izaći im u susret Staljin je čak ukinuo zakone o zabrani židovske kulture u SSSR-u (Sovjetski Savez je dakako bio u osnovi negativno nastrojen prema svim religijama) te im je dao potpunu slobodu da izražavaju svoj židovski identitet.
Ovi su pak odradili odličan posao aktivno lobirajući u SAD-u čime su pomogli Staljinu i SSSR-u osigurati u konačnici pobjedu nad Njemačkom. No, kada je rat završio, židovsko vijeće JAC nastavilo se baviti obnovom židovske kulture i života u Rusiji, no, to se Staljinu sada više nimalo nije svidjelo. Uz to aktivirala se i njegova poznata paranoja pa je tako lidere JAC-a optužio da su zapravo "izdali" SSSR Amerikancima te kako rade na potkopavanju Sovjetskog Saveza.
Kobne noći 12. kolovoza 1952. godine 13 Židova iz JAC-a, većinom intelektualaca i pjesnika, odvedeno je u zloglasni moskovski zatvor Ljubljanka. Te noći su tamo mučeni i ubijeni, a noć će ostati zapamćena kao "Noć ubijenih pjesnika".
Ovo je dakako samo jedna od epizoda iz priče o Staljinovom teroru. No, nakon ove noći neće potrajati još dugo - Staljin umire 5. ožujka iduće 1953. godine nakon čega će njegov nasljednik Nikita Hruščov pokrenuti veliki proces "de-staljinizacije" SSSR-a.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
