Austro-Ugarska bila je velika multietnička zemlja koja je pred početak Prvog svjetskog rata imala više od 50 milijuna ljudi. U njoj su živjeli razni narodi - Nijemci, Mađari, Hrvati, Bošnjaci, Poljaci, Rumunji, Rusini, Slovaci, Česi, Srbi, Slovenci, Talijani, Furlani, Ladini, Ukrajinci i drugi. No, nakon njenog poraza u ratu nastale su nove zemlje - između ostalog Republika Austrija (prvo kao Republika Njemačka Austrija koja će postojati od 1918. do 1919. da bi zatim postala prva Austrijska Republika) i Država Slovenaca, Hrvata i Srba (1917.) koja će se kasnije (1918.) spojiti s Kraljevinom Srbijom u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca (kasnije Kraljevina Jugoslavija). Odrediti granice između ovih novih država nije bilo jednostavno, naročito između Austrije i Jugoslavije...
Dakako, najveće napetosti neposredno nakon rata osjećale su se na prostorima gdje je živjelo dosta slavenskog, odnosno slovenskog stanovništva, naročito u regijama južne Koruške (Kärnten) i južne Štajerske (Steiermark).
Najveći grad na jugu Štajerske bio je Maribor, a većina stanovnika bili su u to vrijeme Nijemci koji su željeli, očekivano, da se grad pripoji Austriji, no Slaveni su inzistirali na tome da Maribor bude dio SHS-a. Nastojeći smiriti situaciju SAD je u siječnju 1919. poslao svoju delegaciju u Maribor kako bi posredovala između Austrijanaca i Slovenaca. Američku delegaciju predvodio je vojni ataše za Balkan, Sherman Miles (koji će kasnije postati general u Drugom svjetskom ratu te šef vojne obavještajne službe za vrijeme japanskog napada na Pearl Harbor 1941. godine).
Miles je stigao u Maribor 27. siječnja 1919. Povodom njegovog dolaska Nijemci u Mariboru organizirali su prosvjed potpore priključenju Maribora Austriji (koja se tada zvala Republika Njemačka Austrija). Prosvjednici su vjerojatno smatrali kako do neke veće eskalacije neće doći za vrijeme posjete američke delegacije, no dogodilo se upravo suprotno...
Rudolf MaisterNaime, slovenske snage u to vrijeme bile su pod vodstvom generala Rudolfa Maistera, poznati pod nazivom "Maistrovi borci". Gorljivo se borio za pripajanje Maribora (ali ne samo Maribora) novoj slavenskoj državi. Na dan dolaska američke delegacije u Maribor njegove snage su otvorile vatru na njemačke prosvjednike te pritom ubile između 9 i 13 osoba, a ranjeno je oko 60. Brojke variraju između slovenskih i austrijskih izvora, kao i priča što se točno dogodilo tog dana (koji će ostati upamćen po nazivu "Mariborska krvava nedjelja") - naime, slovenska strana ističe kako su prosvjednici napali prvi te kako je dio njih bio u njemačkim paramilitarnim uniformama.
U svakom slučaju, došlo je do velike eskalacije, a austrijska vojska pokrenula je ofenzivu u kojoj su Slaveni izbačeni iz nekoliko manjih gradova u gornjoj Štajerskoj (uz rijeku Muru). Prekid vatre dogovoren je u veljači 1919. uz posredništvo Francuske. Iste godine, u rujnu, potpisan je Saint-germainski sporazum (10. 9. 1919. u Saint-Germain--En-Layeu kraj Pariza) na temelju kojeg su Maribor i južna Štajerska postali dio Kraljevine SHS.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
